Nijemci notorna gunđala?

Kako ustanoviti u kojoj se zemlji najbolje živi? To nije lako. Standardna mjerenja uzimaju podatke o zaradama i cijenama, o kvaliteti liječničke ponude i socijalnom osiguranju. Izračunava se ukupni društveni proizvod i proizvod "per capita", dakle po glavi stanovnika, u obzir se uzimaju stopa nezaposlenosti i stopa zaposlenosti, kupovna moć i prosječna starosna dob građana.

To su sve značajni i važni podaci, ali - kako kaže i narodna izreka - "novac ne čini sretnim". Zbog toga je važno ustanoviti i kako se ljudi osjećaju. Jesu li zadovoljni - bez obzira što govore "objektivni" podaci, dakle takoreći bez obzira daje li im statistika za pravo dobro se osjećati.

Svjetska karta sreće

Demografski stručnjak OESS-a Jaime Diez Medrano je prikupio različite studije koje su u Europi rađene od 1946. do 2006. godine i u okviru takozvane "meta-analize" ih kombinirao s rezultatima studije World Values Surey 2005.-2007, te napravio tzv. "Kartu sreće - Map of happiness". Rezultati koje je dobio su iznenađujući: usprkos neospornom rastu blagostanja u Njemačkoj, zadovoljstvo životom u toj zemlji kontinuirano pada od kraja Drugog svjetskog rata. Za razliku od toga u svijetu je trend drugačiji: usprkos svim ratovima, krizama i katastrofama je zadovoljstvo životom u porastu. A i u europskim razmjerima Njemačka odskače: zemlja se doima kao leglo sumnjičavaca i gunđala usred inače više-manje zadovoljnog i optimističnog okruženja.

Osjećaj sreće i zadovoljstva očigledno nije direktno vezan za razinu bogatstva. Ali ni obratan zaključak nije točan - bogatstvo osjećaju zadovoljstva ne stoji na putu. Tako su svojim životom vrlo zadovoljni u Europi s jedne strane (bogati) Skandinavci, Švicarci i Luksemburžani, ali i (manje imućni) Irci te (baš i ne imućni) Poljaci.

Ali to još nije sve. Nijemce bi posebno mogla zabrinuti činjenica da se po osjećaju zadovoljstva ispred njih nalaze i građani Nigerije, Kirgistana ili Ruande. U ukupnom indeksu svih do sada provedenih studija u okviru World Values Surveysa Njemačka se nalazi na sredini ljestvice, na 47. mjestu, odmah iza Malija i Egipta i ispred Alžira i Gvatemale.

Kukanje na visokom nivou

Jedan od razloga analitičari vide u sklonosti Nijemaca da stalno računaju s najgorim. Na pitanje : "Kako si?", Nijemci često ne dgovaraju poput ljudi iz anglo-saksonskih zemalja: "Odlično!", već prije: "Pa eto, nije loše" ili "Mora se", kao da hoće reći: "Ma zapravo je trenutno sve u redu, ali to se lako može promijeniti."

To se pokazuje i u podacima koji govore o očekivanju od budućnosti. U Njemačkoj je izuzetno razvijena industrija osiguranja, svi osiguravaju sve i svašta - i to najradije još od malih nogu, čim se djeca rode. A Njemačka je i izrazito pesimistična kada se radi o procjenama razvoja osobnog blagostanja u budućnosti - ili rasta stupnja zadovoljstva.

Ali u jednoj disciplini su Nijemci na vrhu: nitko u zemljama članicama OESS-a ne troši više vremena na kupovanje, na šoping. Ako je to klasičan oblik eskapizma, postavlja se pitanje: od čega se to bježi?

Autor: Zoran Arbutina (OESS, Spiegel online)

Odg. ur.: D. Dragojević