Nepoželjne izbjeglice

Bijan Mortazavi se šali sa svojim prijateljima koji su počeli uspoređivati koliko su im narasle brade dok su kampirali na grčkoj granici. "Što da vam kažem? Ostali smo u kampu dva tjedna. Otići ću kod brijača kad dođemo u Njemačku", kaže Mortazavi. On i njegovih pet prijatelja, koji su svi diplomirali prije nego što su napustili Iran, idu prema Olimpijskom stadionu u Ateni, gdje su se nekada održavale utakmice hokeja na travi, a koji je sada pretvoren u izbjeglički kamp. Prethodno su boravili u Idomeni, grčkom selu pored makedonske granice i poprištu ustanka i nemira, nakon što su mnoge balkanske države odlučile zatvoriti svoje granice za izbjeglice koje ne dolaze iz zemalja pogođenih ratom, već primjerice iz Irana, Pakistana ili Maroka.

Od 18. studenoga prolazak kroz Makedoniju se odobrava samo Sirijcima, Afganistancima i Iračanima. Oko 2.000 tražitelja azila iz drugih zemalja čeka na grčko-makedonskoj granici. Kada su se uvjeti ondje pogoršali, 150 do 200 izbjeglica prebačeno je u Atenu, kažu suradnici nevladinih organizacija koje djeluju na terenu.

Preokret u cijeloj izbjegličkoj krizi i kombinacija pravnih i fizičkih barijera prouzrokovali su pravu poplavu izbjeglica u Idomeni, tako da je jedan broj ljudi vraćen u Atenu. Glavni grad Grčke tako sada prima izbjeglice iz dva smjera: iz Turske i sa svojih sjevernih granica izazivajući zabrinutost jednog broja humanitaraca u Ateni.

Bijes i frustracije

"Izbjeglički kamp je pun. Nakon ovih mladića koji su došli, mjesta više nema", kaže Kristoff, volonter na Olimpijskom hokejskom stadionu, pretvorenom u izbjegličko naselje. Kristoff je poželio dobrodošlicu Mortazavijevoj skupini. Odveo ih je u jedan napušteni objekt gdje je tzv. zona u kojoj su smješteni Iranci i pokazao im deke na podu gdje mogu spavati.

Stadion za hokej na travi je jedan od nekoliko punktova za iskrcavanje izbjeglica, koji se transportiraju UN-autobusima iz pograničnog mjesta Idomeni. Trenutno je tu oko 400 ljudi, kaže Marios Karagiannakis, koordinator u izbjegličkom kampu i civilni službenik grčkog Servisa za prihvat i registraciju izbjeglica. Neoženjeni muškarci iz zemalja Magreba i Irana čine većinu izbjeglica i mnogi od njih su ljuti i frustrirani.

Razbijeni prozori na objektu su podsjetnik nedavnog izbijanja napetosti i izljeva gnjeva. Karagiannakis odgovara na telefonske pozive i ne gasi cigaretu dok razgovara s prevoditeljem o tinejdžeru koji iskašljava krv. On je peta osoba koja pokazuje simptome tuberkuloze u nekoliko proteklih dana. "Ali to je ništa u odnosu na Samos od prije dvije godine. Sada imamo sustav da ih moraju primiti u bolnicu i svi koji su uključeni u ovaj posao imaju iz dana u dan sve više iskustva. Jer, svaki dan je različit."

Stadion za taekwondo

Nešto sjevernije duž obale se nalazi drugi izbjeglički kamp, otvoren proteklog mjeseca. Izbjeglice su tu smještene na stadionu, na kojem su se održavala natjecanja u borilačkoj vještini taekwondo. Menadžer izbjegličkog kampa Koutsianas Panos kaže da je maksimalan kapacitet objekta 1.700 ljudi ali on bi iz sigurnosnih razloga želio ograničiti broj izbjeglica na 1.000. U subotu je ovaj kamp primio 450 ljudi.

Koutsianas kaže da oni spavaju na krevetima i da su im dobrovoljni pomagači i Grčka mornarica osigurali tri obroka dnevno. "Moramo ljude tretirati kao ljude a onda je lakše svim tim upravljati", kaže Koutsianas da bi nešto kasnije izrazio sumnju u dugoročnije zadržavanje izbjeglica na stadionu.

"Ne mislim da je ovaj objekt pogodan za tu svrhu" rekao je on. Medijima je zabranjen ulazak na stadion ali jedna neslužbena anketa je pokazala da od 20 ljudi samo jedan spava na madracu a svi ostali na dekama na podu. "Bolestan sam. Ne spavam, ne mogu sjediti, stalno sam na nogama", kaže Ahmed Abdu Mohammed, izbjeglica iz Somalije i dodaje: "Imam bolove u cijelom tijelu."

Najbolji izbjeglički kamp u Grčkoj

Kamioni puni starog željeza tutnje prašnjavim cestama po industrijskoj zoni u kojoj se nalazi izbjeglički kamp Eleonas, koji može primiti 750 izbjeglica. U kampu je uredno poredano 100 kontejnera-kućica. Svaka ima kupaonicu i tuš. Zaposleni u kampu kažu da je to "najbolje izbjegličko naselje u Grčkoj".

Prošle subote je u naselju Eleonas bilo 437 tražitelja azila, kaže menadžer Mahmoud Abdelrasail i navodi da postoje planovi za proširenje naselja: "Prije nego što nam se dogodi da budemo prepuni i da 300 ljudi mora spavati izvan kampa, jer nemaju gdje drugdje otići. Ako sada dođe više ljudi, moći ćemo ih smjestiti. Od kako je naselje otvoreno kroz njega je prošlo 9.725 ljudi.“

„Težak život u Europi“

Onaj tko si može priuštiti da izbjegne izbjeglički kamp, odlazi u hotel. Kao alternativa postoji i nekoliko objekata u Ateni i Solunu koje su ranije ilegalno naseljavali anarhisti i koji također mogu poslužiti kao prenoćište ili sklonište za tražitelje azila. Ipak nisu svi spremni čekati u Grčkoj. "Vraćam se u Iran", kaže Bijan Mortazavi nakon dvije neprospavane noći na stadionu za hokej na travi u Ateni.

Tog vikenda rano ujutro sjedi sa svojim prijateljima na atenskom trgu Viktorija, zajedno s pijancima i prosjacima, razmatrajući izglede za život u Europi. "Ovdje u Europi je život težak. Košta vas voda, košta spavanje. Za sve ti treba novac...a posla u Grčkoj nema."

Mortazavi kaže da je razgovarao s krijumčarima koji su mu ponudili da ga za 1.000 eura prebace u Njemačku. Neki ljudi na trgu prodaju lažne sirijske putovnice za 150 eura po komadu. Mortazavi kaže da će njegovi prijatelji okušati sreću i nastaviti put prema sjeveru Europe, no on je skeptičan. "To neće funkcionirati", kaže i dodaje: "Uhvatit će nas i vratiti. Ja se vraćam natrag u Iran."