Napetosti iza crkvene fasade

Papa Franjo izazvao je dosta reakcija kad je bio naručio anketu među katoličkim vjernicima. Biskupija njemačkog grada Kölna je rezultate ankete opisala, može se reći: realistično, ali i dramatično: Sve u svemu, na crkveni nauk se gleda kao na učenje udaljeno od realnosti i bez neke posebne veze sa svakodnevnim životom. Tako su ga ocijenili čak i neki visoko pozicionirani crkveni dužnosnici. Župnik u jednoj bonskoj župi ove biskupije Alfons Adelkamp se slaže: "To je činjenica. Ljudi crkveni nauk primaju na znanje, ali ne žive prema njemu. I pri tomu su još zadovoljni."

Njega ne treba niti pitati, da li je nezadovoljan zbog toga. To se osjeća pri svakoj njegovoj riječi. Uz to, što se također vidi iz ovog upitnika, vjernici osjećaju da ih Crkva upravo u osobnim krizama ostavlja na cjedilu. "To su napetosti koje moramo prebroditi. Službeno, Crkva kaže da razvedeni koji se ponovno vjenčaju doduše nisu izbačeni iz Crkve, ali da ne smiju primiti svetu pričest. A to boli one kojih se to tiče."

Odnos prema razvedenima, prema homoseksualcima, prema podučavanju o seksu općenito: to su klasični primjeri gdje se Katolička crkva udaljuje od vjernika. "To je proces koji se širi", upozorava ovaj župnik i on se sve bolnije osjeća. Ako se u Njemačkoj u posljednjih 20 godina prepolovio broj onih koji redovito odlaze u crkvu, onda to u istoj mjeri pogađa i njegovu župu. "Mislim da još nismo došli do dna. Još ćemo se osipati, postat ćemo još manji."

Erozija vjere

Od župnog ureda do crkve je samo nekoliko koraka. Pri ulasku u crkvu, župniku je lice zasjalo. U ovo doba crkva živi punim životom. Kod oltara se kiti velika božićna jelka, a okupljeni mladi počeli su se šaliti sa župnikom čim je ušao. Bio je to trenutak zdravog katoličkog svijeta, onakvog kakav bi trebao biti. Ali tu je i druga stvarnost. Kad u župi s 6.000 katoličkih vjernika radnim danom na misi ne sjedi više od desetak ljudi. Ili kad dušobrižnici pri krštenjima, vjenčanjima ili pogrebima sve češće moraju vidjeti koliko su ljudi zaboravili kako se uopće odvijaju crkveni obredi: "Kad vjenčani parovi planiraju kako će izgledati pozivnica za crkveni obred, ja ih zamolim da u njoj stave i molitvu Oče naš. Jer mnogi više ne znaju riječi te molitve." Od crkve koja pripada narodu, kaže ovaj župnik, danas je u svakom slučaju ostala tek fasada.

Kad je prije 120 godina građena crkva Svete Marije Magdalene u Bonnu, taj grad i čitavo područje je bilo toliko katoličko, da se, ukoliko netko nije nedjeljom došao na misu, to moralo opravadavati. Tako je bilo i u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. "U međuvremenu je gotovo obrnuto", svjedoči župnik. Trenutno u ovoj župi su katolički vjernici još jedva 40 posto stanovnika. I to je samo na papiru, a njihov će broj vjerojatno padati.

Želja za korjenitom promjenom

Jedna župljanka, Angela Mielke smatra da je anketa koju je naručio papa Franjo "vrlo važan korak". Ona smatra kako ohrabruje već i želja Crkve da otvori oči i uši. A milosrđe, o kojem Papa tako puno govori, je važan dio svega. Naravno, Papa mora jednom odgovoriti na neka pitanja crkvenog učenja: "Jedna je stvar biti milosrdan prema ponovno vjenčanim razvedenim osobama, a druga je učenje samo."

Obitelji s više mama i tata, zajednički život bez vjenčanog lista, zaštita od trudnoće, za katoličke laike je sve to realnost koje, prema mišljenju službene crkve, ne bi smjelo biti. Ne samo zbog toga, ali i zbog toga je angažiranim vjernicima sve teže pronaći ljude koji bi se pridružili Crkvi makar im ona nudi mnoge sadržaje, od dječjih jaslica, preko zbora, sastanaka umirovljenika pa do satova joge.

Ljude privlači u Crkvu i njene vrijednosti kao što su ljubav prema bližnjemu i dobrotvorni rad. Ili kad se u životu dogodi nešto osobito: "Kad se rode djeca, ljudi si redovito postavljaju pitanje smisla i vrijednosti života. Roditelji se redovito pitaju, da li da njihovo dijete prihvati nešto od vrijednosti za koje se zalaže Crkva, čak i ako su se oni sami udaljili od crkve", tvrdi župnik Alfons Adelkamp.