Hoćeš, nećeš, moraš - na vjeronauk

Parlament Republike Srpske usvojio je u prvom čitanju izmjene Zakona o osnovnom obrazovanju kojim se, između ostalog, vjeronauk definira kao obavezan predmet od 2. do 8. razreda. Odmah se otvorila rasprava o tome da li se još može reći da je to školstvo nekog sekularnog društva ili ne, da li je vjeronauku mjesto u crkvi, a ne u školama i da li se, umjesto da napredujemo, vraćamo, kako to tvrdi veći dio akademske javnosti, stoljećima unazad.

Ako se upitaju sami učenici, na primjer Osnovne škole Ivo Andrić iz Banja Luke, mnogi ne samo da nemaju ništa protiv vjeronauka, nego misle kako on i treba biti obavezan predmet. Učenici 8. razreda Marko Erak i Darija Marinković objašnjavaju: “Prošle godine smo učili na primjer povijest Srba, tamo smo naučili tko smo, što smo i kome pripadamo. Ove godine je sve u smislu ljubavi, mira, pozitivnih stvari između ljudi. Vjeronauk treba biti obavezan jer ima više pozitivnih nego negativnih stvari”, uvjeren je Marko.

"Za mene je vjeronauk nešto što nas uči osnovnim stvarima o vjeri. Objašnjava nam neke stvari koje mi prije nismo razumjeli. Trebamo razumjeti i poštovati našu vjeru”, smatra Darija.

Što znači dvojka iz vjeronauka?

Ipak, dok se Darija i Marko nadaju petici iz vjeronauka koja bi tako bila jednako važna ocjeni iz fizike ili matematike, mnogi građani ne misle tako i smatraju kako bi se vjeronauk trebao potpuno odvojiti od škole i biti vraćen u okvire crkve. Ovako, čini se kako se čitavo društvo vraća stotinama godina unazad pa se oko toga povela burna rasprava i u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Tako zastupnik socijalista, Saša Čudić pita: “Što je vrednovanje znanja vjeronauka svakog učenika u Boga? Da li onaj učenik koji ima peticu, za razliku od onoga koji ima trojku, više vjeruje u Boga? Molim vas da vjeronauk kao predmet i ostane stvar izbora.”

Zapravo, i nakon izmjene Zakona će vjeronauk, kao i do sad, ostati izborni predmet, ali kako nam objašnjava nadležni ministar Goran Mutabdžija, razlika je što više neće biti predomišljanja i kad se nešto odluči, nema ponovnog izbora. “Nema mogućnosti da se proces prekida pa nastavlja ili počinje od pola ili da se završi na pola.”

Teška odluka za roditelje

U Republici Srpskoj nema nekog drugog predmeta kojeg bi učenici mogli birati umjesto vjeronauka. Isto je tako i u ostaloj Bosni i Hercegovini gdje je situacija još složenija, obzirom na posebne obrazovne sisteme u svakom kantonu i gdje je u nekima vjeronauk obavezan, a u nekima izborni predmet.

Psihologinja banjalučke osnovne škole Ivo Andrić, Aleksandra Arsenijević Puhalo smatra da vjeronauka ne bi trebala biti dio nastavnog plana i programa. Ona smatra kako je to obaveza vjerskih institucija, iako se priznaje kako se u praksi pokazalo da djeca dobro prihvaćaju taj predmet.

“Mislim da je bolja ova varijanta kakva je sada i da se ostavi mogućnost roditeljima da procjene. Jer, u Bosni i Hercegovini ima mnogo mješovitih brakova i onda dovodite i roditelje i dijete u situaciju da trebaju odlučiti, da li da pohađa vjeronauk i onda vjeronauk koje vjeroispovijesti. Bojim se da će otpori biti veći, ako se uvede kao obavezan predmet i da će izazvati prosvjede manjine. Što će biti s djecom onih koji nisu vjernici?”, pita psihologinja Arsenijević Puhalo.

"Kome smeta nauk o ljubavi?"

Sa tim se ne slaže pravoslavni svećenik Zoran Pajkanović koji drži vjeronauk u toj školi. Tvrdi kako njegovu nastavu pohađa "99 posto djece" dok onaj jedan posto, tvrdi svećenik, u pravilu čine djeca iz mješovitih brakova. “Ta djeca najčešće prisustvuju nastavi vjeronauka, ali se ne ocjenjuju. Oni mogu čuti što vjeroučitelj govori i ne znam, zašto se podiže tolika prašina kad je to predmet koji uopće govori o ljubavi i praštanju”, smatra svećenik Pajkanović.

Profesor na Filozofskom fakultetu u Banja Luci, Mirodrag Živanović odlučno tvrdi kako se vjeronauk treba izbaciti iz obrazovnog sistema. “Iz jednostavnog razloga što se u sistemu obrazovanja stiče znanje, a u vjeronauku se ne stiče znanje kako joj kaže i samo ime. Njemu nije mjesto u sustavu obrazovanja”, smatra Živanović.

Još nije jasno, tko će plaćati vjeroučitelje. Obzirom da se vjeronauk uvodi kao obavezan dio nastavnog procesa, u tom slučaju bi se duhovnici plaćali iz državnog proračuna. To je pak dodatni razlog svima koji su protiv ovakvog načina poučavanja vjeronauka.

Integrali i sveti sakramenti?

Dio javnosti smatra kako će crkveni dužnosnici onda zapostavljati svoje redovne dužnosti ako imaju obavezu poučavati u školama. Svećenik Zoran Pajkanović tvrdi kako to nije točno, a ne slaže se niti kako bi se crkva trebala povući iz škola - jer nema malo škola koje je crkva nekad i osnivala: “Cijelo komunističko razdoblje, ono što je crkva vjekovima stjecala, oni su nam na najgrublji način pootimali. Uzeli su nam sve prostorije, dvorane, crkve pretvarali u svašta, a sad nam ne daju da pored tih prostorija u školama držimo nastavu. To je apsurd.”

Ipak, vrhunac je nakana da se vjeronauk uvede i u srednje škole. O tome se u Republici Srpskoj već duže vrijeme “pregovara” sa crkvom, a ideja se pojavila za vrijeme bivšeg ministra prosvjete Antona Kasipovića. Tada se razgovaralo o osnivanju pravoslavnih gimnazija, po uzoru na katoličke.

Čini se kako sve to nisu tek prazne priče i to potvrđuje sastanak održan ove srijede (4.12.). Tada su ministar prosvjete Republike Srpske Gorana Mutabdžije i banjalučki muftija Edhem Čamdžić "izrazili spremnost na zajednički dogovor o mogućnosti uvođenja vjeronauka u srednje škole u Republici Srpskoj”. Mnogi u javnosti smatraju kako bi tek to bio povratak teokracije u Bosni i Hercegovini.