"Na prvom mjestu zaštita dostojanstva djece"

Koje i kakve fotografije nage djece se u Njemačkoj smiju kupovati i raspačavati, a koje ne? Da o tomu još uvijek postoje velike pravne nejasnoće, mnogi su toga postali svjesni tek u trenutku kada je bivši zastupnik socijaldemokrata u Bundestagu Edathy pao pod sumnju konzumacije dječje pornografije. On se do sada uvijek branio argumentom da su fotografije koje je on preko interneta kupovao u Kanadi, u Njemačkoj sasvim legalne. No, njemački ministar pravosuđa Maas sada ipak, po ovom pitanju, želi pooštriti zakone i pravila. Njegov prijedlog novog zakona pozdravljaju u Njemačkom savezu za zaštitu djece. No, po mišljenju predsjednika ovog Saveza, Heinza Hilgersa, prije svega se mora poboljšati međunarodna suradnja na ovom polju. U protivnom će kazneno gonjenje biti i dalje teško.

Deutsche Welle: Kakvo je Vaše mišljenje o prijedlogu ovog novog zakona?

Heinz Hilgers: Plan novog zakona se u svakom slučaju kreće u pravom smjeru. Riječ je o zaštiti dostojanstva djece i jačanju njihovih osobnih prava – i to je zapravo osnova i bit ovog prijedloga novog zakona. O detaljima će se zasigurno još raspravljati.

Međutim, neki kritiziraju da su pojmovi koje koristi plan novog zakona još uvijek vrlo nejasni – primjerice kada se govori o snimkama koje „djecu prikazuju u neprirodnim, naglašeno spolnim, tjelesnim pozama" ili pak kada je riječ o snimkama koje „djecu razotkrivaju“. Jesu li ovi pojmovi prema Vašem mišljenju dovoljno jasni?

Jako je teško ove pojmove definirati bez konkretnih pravnih pojmova. No, prema pravnim smjernicama EU-a riječ je o pojmovima koji upućuju na primarno seksualne svrhe. Možda bi se to sve trebalo, barem na razini Europe, regulirati na jedan jedinstven način. Naime, ovaj problem će ionako biti moguće riješiti tek ukoliko bude postojala međunarodna suradnja. Ako svaka zemlja bude imala svoje vlastite odredbe i pravila, tada će naravno istražnim organima biti teško boriti se protiv ovih kaznenih djela.

Teško je jer definicija nije sasvim jasna. A ionako sve češće primjećujemo u ponašanju očeva, učitelja i odgajatelja sve veću nesigurnost. Oni naime pod svaku cijenu žele izbjeći sumnju da njihovo ponašanje ide u smjeru seksualnog iskorištavanja djece. Jeste li i Vi u Vašem poslu osjetili sličnu bojazan?

Da, to je svakako točno i mnogi govore o tome kako primjerice jedan odgajatelj ako želi utješiti neko dijete koje plače, to dijete više ne bi smio uzeti na ruke. To su svakako pretjerane reakcije. Važna je senzibilnost, osjećajnost u odnosu između odraslih i djece kako bi odrasli uvijek mogli točno osjetiti što dijete doista želi. Sve drugo se kreće prema granici nečega kada se djecu počinje iskorištavati. Stoga se mi, u našim ustanovama, zalažemo za koncept senzibilnih odnosa. Pri tome jedan dio čini i participacija djece u ovom procesu kako bismo stvarno mogli ustanoviti što jedno dijete doista želi, a što ne.

Što je onda Vaš odgovor na pitanje - smiju li roditelji i članovi obitelji svoju nagu djecu fotografirati ili ne, te kojim krugovima te fotografije mogu dalje dati? Naime, ukoliko se ova diskusija nastavi dalje ovako razvijati, mnogi to više neće znati.

I to je pitanje već spomenutog senzibilnog odnosa između djeteta i odrasle osobe, odnosno pitanja želi li dijete da ga se tako fotografira ili ne. No, želio bih u svakom slučaju jasno reći da roditelji nipošto ne bi trebali fotografije svoje nage djece objavljivati na internetu, na društvenim mrežama. To je kao prvo opasno ili može postati opasno, a kao drugo – riječ je o povredi dječjeg dostojanstva. Stoga iz svega srca molim roditelje – nemojte to činiti.

Psihijatri i kriminolozi upozoravaju da bi zabranom takvih fotografija, dakle onih kakve su do sada u Njemačkoj bile legalne, pedofili izgubili ventil. Slažete li se s ovim argumentom?

Ne, nipošto. Naš je interes zaštita dostojanstva djece, a ne zaštita interesa kojekakvih pedofila. Mi želimo zaštititi dostojanstvo djece, ali u tome i je problem – ovih se fotografija više ne može otarasiti. Internet posjeduje pamćenje i ono je duže od ljudskog života. Uvijek iznova se ove fotografije mogu objaviti na internetu, čak i ako su jednom izbrisane. A kasnije kada ta djeca odrastu i postanu mladi ljudi i odrasle osobe bit će zaprepašteni ili pogođeni činjenicom da se njihove fotografije mogu vidjeti. Stoga kažem – prednost mora imati zaštita dostojanstva djeteta.

Maloljetnici, dakle, mladi koji više nisu djeca, djelomično i sami postavljaju svoje izazovne fotografije na internet. Kako bi se po ovom pitanju trebao ubuduće odnositi zakonodavac?

To se neće moći regulirati kaznenim pravom. Moramo više raditi na prevenciji. Mislim da bi bilo dobro kada bi na našim školama, ali i u dječjim vrtićima postojala jedna vrsta medijskog odgoja ali ne u smislu nekog novog, školskog predmeta. Ova vrsta odgoja mogla bi postati dio nastave engleskog, njemačkog, sociologije. Postoje mnoge mogućnosti gdje bismo o ovoj temi mogli razgovarati, u smislu stjecanja odgovornosti i osobne slobode, kako bismo se založili za to da mladi više to ne čine.

Mislite li da kada plan ovo novog zakona bude završen da će to donijeti napredak i u borbi protiv dječje pornografije?

Kada se govori o borbi protiv dječje pornografije treba reći da nadležni organi već sada nisu u mogućnosti riješiti ovaj problem. Razlog tome ne leži toliko u pohrani podataka na internetu već u činjenici da postoji premalo osoblja. To je i razumljivo budući da je riječ o teškom poslu, poslu koji jako opterećuje one koji ga čine pa je samim time i teško za ovaj posao naći osoblje. Kada bih ja morao obavljati ovaj posao, mislim da bi mi nakon svakog sata rada bio potreban sat supervizije, inače to uopće ne bih mogao podnijeti. Stoga, uvijek će biti teško dobiti dovoljno osoblja. Samim time, mislim da je važno da se organi koji se bave borbom protiv kriminala koncentriraju na velike bande koje proizvode pornografiju i njome trguju, kako bi se na međunarodnoj razini njima onemogućilo djelovanje. To bi trebalo biti težište rada naših organa u borbi protiv kriminala.