Muktada al-Sadr i "pobuna" Iračana
6. svibnja 2016"Doći ćemo opet!", prijetili su prosvjednici kada su se u ponedjeljak (2.5.2016.) povukli iz vladine četvrti, strogo čuvane "zelene zone" u središtu Bagdada. Na početku su ovi ljudi bili nezadovoljni zbog loše opskrbe strujom i vodom, ali sada već traže i političke reforme, reorganizaciju vlade i borbu protiv korupcije. Okupljanje prosvjednika svakog petka pokrenuli su oni koji bave kulturom, potom su im se priključili politički aktivisti, da bi na kraju na čelo pokreta stao šijitski propovjednik Muktada al-Sadr. On je svojim govorima i doveo situaciju do usijanja, što je proteklog vikenda rezultiralo upadom prosvjednika u "zelenu zonu" i u zgradu parlamenta.
Za Muktadu al-Sadra ovakav razvoj događaja je sigurno zadovoljavajući. Nikada ranije nije imao toliki utjecaj na političke događaje u Iraku.
Prije deset godina je ovaj 42-godišnjak vrijedio za bijesnog pobunjenika, kao radikalna osoba spremna na nasilje. Njegove pristalice su išle ulicama Bagdada, otimale i masakrirale sunite, terorizirale čitave četvrti i tako isprovocirale podjelu grada na četvrti sa šijitima i sunitima, koja se uglavnom održala do danas. Izbijanje gotovo trogodišnjeg građanskog rata može se u dobroj mjeri pripisati takozvanoj Mahdi armiji, miliciji pod kontrolom el-Sadra koja je imala oko 50.000 boraca. Oni su formirali i "odrede smrti", odgovorne za smrt brojnih građana koji su imali veze sa režimom bivšeg predsjednika Sadama Huseina. Al-Sadr je tako proveo krvavu osvetu za ubojstvo njegovog oca Mohameda Sadika el-Sadra, uglednog šijitskog ajatolaha. On je bio žrtva Sadamovih vojnika. Bagdadska četvrt Sadam-City tako je preimenovana u Sadr-City.
Iznenadni obrti u životu el-Sadra
Ni Amerikanci nisu bili pošteđeni. Pripadnici njegove milicije su postavili više od 6.000 bombi čiji cilj su bili američki vojnici. Kada je američka uprava izdala nalog za uhićenje"šijitskog terorista", on je pobjegao u Iran. Njegov ured je izdao priopćenje kako je otišao "kako bi se posvetio studiranju vjere". Nakon povlačenja američkih vojnika iz Iraka, on se 2012. vraća u Bagdad, priređujući veliko iznenađenje zajedničkom molitvom sa sunitskim imamom u jednoj sunitskoj džamiji. Ovo je trebala biti simbolična gesta pomirenja između dvije vjerske struje u islamu i početak niza obrata Muktade el-Sadra.
I dok su njegove pristalice tada već zauzele važne pozicije u vladi premijera Nurija al-Malikija, al-Sadr se na veliko iznenađenje stavlja na stranu prosvjednika sunita. Oni su se protivili vladi al-Malikija i tražili više utjecaja i prava u suodlučivanju u Iraku u kojem su u međuvremenu šijit vodili glavnu riječ. Svojoj vojsci Mahdi naređuje polaganje oružja i najavio je da će se povući iz politike. S usponom takozvane "Islamske države", ovaj imam s crnim turbanom i sijedom bradom Mahdi armiju proglašava "brigadama mira".
Vrijeme demagoga
Sada o povlačenju iz politike više nema ni govora. Na prosvjedima u Bagdadu 26. veljače otvoreno kritizira novog premijera Haidera al-Abadija. "Nakon ovog skupa premijer brzo djelovati", tražio je al-Sadr pred okupljenom masom. Bila je to demonstracija njegove neskrivene političke ambicije.
"Danas stojimo pred vratima "zelene zone", a sura ćemo biti u njoj", najavljivao je. "Ne - lopovima koji tamo sjede, da - reformama", riječi su koje su izazvale oduševljenje. Dva mjeseca kasnije riječi su slijedile djela i masa ljudi je zauzela "zelenu zonu". Irak još uvijek nema novu vladu. Ovo je pravo vrijeme za demagoge: narod je bijesan zbog korupcije, rat protiv terora odnosi ljudske živote i ogromna sredstva koja su pri kraju, cijena nafte je radikalno pala i gospodarstvo je na koljenima.
Što je potrebno Iraku: političar ili propovjednik?
Irak se danas bori s ogromnim problemima poput borbe protiv IS-a i za očuvanje jedinstva zemlje. Na čelu zemlje je neefikasna politička klasa koja energiju troši na interne obračune. Muktada el-Sadr dobro shvaća ovu situaciju. Međutim, neki strahuju da bi on tu situaciju mogao beskrupulozno zloupotrijebiti u svoju korist. "Čini se da stvari ne bi bile ništa bolje ni da je on na vlasti", kaže jedna sudionica prosvjeda i dodaje: "Vjerski vođe umjesto političara? Je li to rješenje? Strahujem za budućnost moje zemlje."