Stoglava hidra Al-Kaide

Osama bin Laden je od samog početka bio vođa i organizator Al-Kaide. On je dao i ime toj terorističkoj skupini - al-Kā‘idah, arapski znači "baza" i on je financirao borbe isprva tek u Afganistanu u ratu protiv Sovjetskog Saveza. On je bio taj koji je nepovezane skupine dragovoljaca u Afganistanu okupio u jedinstven pokret koji je kasnije, uz pomoć drugog čovjeka organizacije Aimana al Savahirija krenuo u teroristički pohod protiv čitavog svijeta.

1. faza: Svjetski teror

"Al Kaida je uvijek imala snažnu birokratsku i hijerarhijsku strukturu", objašnjava Guido Steinberg iz Zaklade za znanost i politiku u Berlinu. Svi napadi su se događali odlukom i voljom središnjice. A samo četiri godine nakon osnutka organizacije je izvršen i povijesni napad koji će onda baš sve promijeniti:

"Voljom Božjom, bliži se kraj Amerike. I molim Boga da te mladiće prihvati sebi kao mučenike. Ti mladići su izveli veliku akciju. Učinili su nas muslimane ponosnima, a Americi su dali lekciju koju neće zaboraviti", objavio je bin Laden nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. Amerika te napade doista neće nikad zaboraviti, ali lekciju je zbog toga morala prihvatiti i teroristička organizacija.

Još iste godine su SAD intervenirale u Afganistanu i bin Laden i njegovi najbliži suradnici su morali pobjeći u susjedni Pakistan. Izgubili su područje koje su nadzirali, pa tako i prihode od nameta koje su tamo ubirali. "Bin Laden je nakon toga potonuo u ilegalu i uglavnom je prepuštao svom zamjeniku Savahiriju ideološke pozive na sve više samostalne i decentralizirane skupine džihadista", objašnjava nam Günter Meyer iz Centra za istraživanje arapskog svijeta u Mainzu. Vanjska struktura al Kaide je bila razorena, a i u unutrašnjosti su se pojavile pukotine.

2. faza: Irak i konkurencija

Nakon američkog osvajanja Iraka 2003. tamošnja skupina Al-Kaide kreće u borbu i sve manje se osvrće na upute iz centrale ove terorističke organizacije. Na čelu iračke Al-Kaide je Abu Musab al Sarkavi, dugogodišnji veteran borbi u Afganistanu, ali u Iraku je teror i nasilje poprimilo posve nove, užasavajuće razmjere: "Sa bombaškim napadima je ona bila uvelike odgovorna za eskalaciju nasilja u Iraku", kaže Meyer. Ova orgija nasilja je bila previše čak i bin Ladenu, osobito kad je al Sarkavi pokušao uvjeriti vodstvo terorističke organizacije kako borbu treba prije svega voditi i protiv šitskih muslimana.

"Bin Laden i Savahiri su uvijek iznova prosvjedovali protiv toga", kaže njemački stručnjak. 2005. je Savahiri napisao pismo Sarkaviju u kojem ga pokušava navesti na promjenu strategije: borba protiv nevjernika, to da, ali i šitski muslimani su još uvijek muslimani. "To pismo nije imalo nikakvog učinka", objašnjava Steinberg. "Tu se pokazuje kako je iračka Al-Kaida praktično postala posve neovisna.

Štoviše, ta iračka podružnica je postala čak još i poznatija od centrale. 2006. je Abu Musab al Sarkavi likvidiran u američkom napadu, ali to nije bio kraj iračke Al-Kaide: iz nje je zapravo stvorena tvorevina koju danas poznajemo kao "Islamistička država" - i koja je zapravo smrtni neprijatelj "prave" Al-Kaide.

3. faza: Likvidacija vođe i decentralizacija

Točno prije pet godina, 2. svibnja 2011. su Sjedinjene Države konačno uspjele otkriti sklonište bin Ladena i provele njegovu likvidaciju. Zapravo je već u trenutku pogibije, utjecaj "šeika" - kako su bin Ladena zvali u terorističkoj organizaciji - bio prilično malen. Na primjer, slao je upute i podružnici Al-Kaide u Jemenu "ali on više nije imao nikakvog utjecaja. Ta središnja uloga vođe je nestala. Povrh toga dolazi da je bin Laden bio izuzetno karizmatični vođa kojeg su njegovi sljedbenici pratili sa gotovo vjerskim zanosom, makar osobno nikad nije tvrdio da je autoritet za vjerska pitanja", objašnjava Steinberg.

Formalno, na čelo organizacije je došao Savahiri, ali on nije imao tu karizmatsku snagu vođe, osobito za mlade sljedbenike samozvanog "svetog rata". "To je jedan od razloga i zašto Al-Kaide posljednjih godina mora gledati kako mladi borci iz čitavog svijeta radije odlaze u takozvanu 'Islamsku državu'", dodaje berlinski stručnjak.

4. faza: Naklonost stanovništva

Još i prije formalnog proglašenja "kalifata" te samozvane "Islamističke države" 2014. je Al-Kaida tako došla u fazu u kojoj je i sad: osnovno načelo Savahirija koje on naređuje svojim sljedbenicima jest neka nipošto ne ubijaju ljude nasumice i bez ikakvih kriterija - kao što to čini "Islamistička država". Njihova je zadaća da se bore protiv onog neprijatelja protiv kojeg bi se borili i ljudi sredine u kojoj žive. "Savahiri je u jednom pismu i jasno kazao kako više ne može biti da samo centrala odlučuje o svemu, nego da detaljne upute mora dati netko tko se nalazi na licu mjesta," kaže Steinberg. Ukratko, on je postao svjestan svojih granica i prepustio je glavnu ulogu lokalnim skupinama.

Tako je to na primjer i u Siriji: skupina bliska Al-Kaidi se tamo zove Front Nusra. To nije baš osobito snažna organizacija, ali i njeno djelovanje je sada posve drugačije: "Ona surađuje sa drugim snagama i intenzivno se brine za opskrbu tamošnjeg stanovništva" priznaje i Guido Steinberg. I ova i druge podružnice slijede ideologiju središnjice Al-Kaide, ali na njihovom čelu je redovito lokalni vođa.

"To je posve pragmatični postupak kako bi se ostvarili politički ciljevi. To je islamizam u suprotnosti sa salafizmom", kaže njemački poznavatelj. Jer shvatili su da zapravo nikamo ne vodi ako se bore protiv cijelog svijeta i da sve protivnike ubiju na što okrutniji način. To je dovelo i do toga i da se IS mora boriti protiv čitavog svijeta jer je i Al-Kaidi jasno kako taj "kalifat" mora nestati.

Ipak, ne treba vjerovati niti toj "demokratskoj" Al-Kaidi. Ona je tako odlično ukorijenjena u sredinama gdje djeluje, ali to ne znači da njene vođe ne dijele mišljenje središnjice o "borbi protiv nevjernika". To se vidi i na drugim mjestima gdje je Al-Kaida aktivna: u Jemenu, zoni Sahela ili u Bangladešu se još uvijek čine zvjerstva i traje borba protiv Zapada. Ali s tom razlikom da se više ne trudi naređivati tamošnjem stanovništvu što da čini. Sasvim suprotno od toga, uglavnom uživa naklonost i podršku.

A borba protiv takvog terora je čak i mnogo teža.