Mračna sjenka nad novim predsjednikom
6. kolovoza 2010U džunglama Kolumbije već godinama se vojska bori protiv lijevo orijentiranih pobunjenika pokreta FARC, "Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije". Bivši predsjednik Alvaro Uribe je poticao borbu baš svim sredstvima, ne na kraju i jezovitim nagradama svojim vojnicima: svaki mrtav pobunjenik znači uspjeh, takozvani "positivo" i on se nagrađuje; novcem, danima odmora ili unapređenjem. Vojnicima nije dugo trebalo da shvate kako mrtvi ne govore - i kako ne mogu dokazati, da li su bili pobunjenici ili tek siromasi. Ta praksa nagrada se pretvorila u strahovit zločin koji je vrhunac doživio početkom 2008. Sumnjivi "posrednici" pozivali bi mlade ljude bez posla iz glavnog grada Bogote i nudili im "posao" u 600 kilometara udaljenom gradu Ocanã. Tamo su im navlačili uniforme - i ubijali kao navodne pobunjenike FARC-a.
Stravična predstava
Majke žrtava još uvijek ne mogu shvatiti, što se to dogodilo njihovim sinovima: "Rekli su mi da su ga vidjeli u Bogoti u dva sata poslije podne. Ovdje u Ocani su mi pak rekli da je dan kasnije u pola pet ujutro već bio mrtav. Zašto?"
Vojnici su takozvano "mjesto okršaja" pažljivo ukrašavali - oružjem, vojnom opremom i radiostanicama, a nevoljnike koje su došli u potragu za poslom, preoblačili u vojnike. Druga majka svjedoči: "Liječnik i sudac su mi rekli da je poginuo u borbi 5. ožujka u 2 sata i 45 minuta. Ali moj sin je uopće napustio kuću dan prije u pola devet. Nije više imao niti istu odjeću, a na noge su mu navukli čizme."
U međuvremenu državno tužilaštvo istražuje čak 1.300 takvih slučajeva ubojstva "pobunjenika". Majke žrtava su sumnjičave, da li će ikad biti otkriveni počinioci - ali se nadaju i dalje: "Proces mora sve istražiti, to ne može tako ostati. Nećemo imati mira i to ne smije ostati nekažnjeno - makar znam da je Kolumbija zemlja bez zakona."
"Prigovaraju mi i da sam bio preoštar"
Ipak, i u Kolumbiji se podigla velika prašina oko ovih slučajeva brutalnih ubojstava i "falsos positivos", lažnih pobunjenika. Zapovjednik stožera je podnio ostavku, ali je i priznao kako je bilo još takvih lažnih "uspjeha". U svemu tome se mora postaviti i pitanje političke odgovornosti - predsjednika Uribea i osobito njegovog ministra obrane i budućeg predsjednika, Juana Manuela Santosa. Santos pak tvrdi kako nije znao ništa o ovim zločinima i kako je učinio sve da kazni odgovorne: "Kada smo otkrili što se zbiva, postupili smo konzekventno i još nikada nije bilo toliko drastičnih kazni. Otpustili smo iz vojske 28 časnika i dočasnika i tri generala. I više od toga: danas me se napada i da sam bio previše oštar. Mi smo ispravili problem i poduzeli smo mjere koje su odmah pokazale rezultate."
Usprkos ovakvom strahovitom zločinu iz koristoljublja, u Kolumbiji nije jednostavno istjerati pravdu. Jer vlada u Bogoti stalno ističe kako rat i borba protiv pobunjenika još uvijek traje. Camilu Gonzalesu Pozou iz Instituta za demokratski razvoj je već dosadio taj izgovor vlade: "Te vladine fraze o borbi protiv pobunjenika su, po mom mišljenju, već potpuno otrcane. Santos mora naći neke nove. Kod Uribea je za sve bio kriv rat i FARC: kada je riječ o nezaposlenosti, kriv je FARC, kada su se ubijali lažni pobunjenici, i za to kriv FARC. Kada Kolumbijom haraju paramilitarne skupine, i za to su krivi pobunjenici. Svi ti izgovori su se istrošili."
Autor: Gottfried Stein (aš)
Od. ur.: A. Legović