„Moramo shvatiti da smo ugroženi kao vrsta“

"The heat is on", u slobodnom prijevodu „Bit će vruće". Tako glasi naslov novog izvještaja Programa UN-a za okoliš (UNEP) u kojem se analiziraju ciljevi koje si je postavilo 120 država u okviru Pariškog sporazuma o klimi.

Zaključci izvještaja su poražavajući. Čak i ako potpisnice sporazuma učine sve što su službeno najavile, emisija štetnih plinova bi se do 2030. godine smanjila za svega 7,5 posto.

A to je daleko od planiranih 55 posto, koliko je, prema procjenama stručnjaka, potrebno da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 stupnjeva Celzijevih u usporedbi s 1900. godinom. Da bi se rast temperature zadržao na dva stupnja potrebno je smanjiti emisije za trideset posto.

„Imamo osam godina da napravimo planove, donesemo i provedemo mjere i dostignemo smanjenje emisija – sat nam glasno otkucava", kaže Inger Andersen, izvršna direktorica UNEP-a.

Ako države ostanu pri sadašnjim planovima, onda će globalno zagrijavanje ići na 2,7 stupnjeva. „To bi za posljedicu imalo katastrofalne promjene klime s kojima više ne bismo mogli izaći na kraj – to se po svaku cijenu mora izbjeći“, kaže za DW Niklas Höhne, profesor ekologije na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj.

Više CO2 u atmosferi nego ikad

Prema izvještaju UNEP-a, razočaravajuće je što se skoro uopće nije vodilo računa o klimi kod gospodarskih poticaja za prevladavanje posljedica pandemije. Manje od petine investicija je doprinosilo smanjenju emisije štetnih plinova.

Doduše, pandemija i zastoj globalnog gospodarstva doprinijeli su smanjenju novih emisija za 5,4 posto. Ipak je koncentracija štetnih plinova u atmosferi dostigla novu rekordnu vrijednost, kako je nedavno potvrdila Svjetska organizacija za meteorologiju.

„Koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi veća je nego ikad u protekla dva milijuna godina", piše u izvještaju UNEP-a.

Šansa da se zagrijavanje planeta zadrži na 2,2 stupnja postoji zahvaljujući ciljevima koje su sebi postavili Europska unija, Sjedinjene Države, Japan, Kina i druge zemlje u okviru Pariškog dogovora.

Oni žele štetne emisije koje uzrokuje čovjek kompenzirati umjetnim ili prirodnim tresetištima i šumama, koje pak vezuju ugljični dioksid. UNEP kritizira to što mnoge države planiraju ovakvo svođenje bilance na nulu tek poslije 2030. godine.

„S tim se ne smije krenuti za pet godina ili za tri – moramo odmah početi", zahtijeva Andersen.

I jedan stupanj se osjeća

Kako kaže profesor Höhne, svijet neće biti lijepo mjesto ni ako zagrijavanje stane na dva stupnja u odnosu na 1900. godinu. „Sada smo na jednom stupnju više, a svuda na svijetu vidimo suše, odumiranje šuma, poplave, požare... Dva stupnja bi, jednostavno rečeno, značila dvostruko više ekstremnih vremenskih fenomena."

UNEP još jednu šansu vidi u suzbijanju metana koji nastaje pri proizvodnji fosilnih goriva, truljenjem organskog otpada, preradom otpadnih voda i u poljoprivredi, posebno stočarstvu i sadnji riže. Metan u atmosferi se razgrađuje za dvanaest godina, ali je u tok kratkom roku višestruko štetniji nego ugljični dioksid.

Autori izvještaja UN-a pišu da bi dobre mjere mogle biti i trgovina CO2 certifikatima i uplate na račun siromašnijih zemalja kojima je teže odreći se prljave tehnologije. „Toliko kasnimo sa zaštitom klime da industrijske zemlje, uz napore kod kuće, pod svaku cijenu moraju pomoći zemljama u razvoju da što prije smanje emisije. Zaostatak je toliki da se nijedna država ne smije opustiti", kaže Niklas Höhne.

„Ne trebamo očajavati", kaže ipak šefica UNEP-a Andersen. „Ali svijet se mora probuditi i shvatiti da nam kao vrsti prijeti opasnost. Moramo djelovati odlučno. Moramo djelovati brzo. I to odmah."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu