Mogu nositi bikini ili - minicu

Wojdan Shaherkani je sramota za Saudijsku Arabiju. "Ti ne zastupaš poniznu muslimansku ženu", poručio joj je jedan sveučilišni profesor preko Twittera. Oko 20.000 sportskih reportara koji su doputovali u London jedva da su i registrirali ovu uvredu na račun mlade sportašice.

Džudašica Shaherkani je na sebe navukla bijes (ne samo) profesora nastupom na Igrama u Londonu. Prije nekoliko dana ona je, kao prva saudijska žena u povijesti, nastupila na Olimpijadi. Nastup je bio kratak, trajao je samo 82 sekunde. Izgubila je, ali to je najmanje važno. Sramežljiva 16-godišnja Shaherkani brojnim je novinarima prošaputala par rečenica o ponosu, časti, djelovala je nekako prestrašeno, kao da je htjela brzo napustiti dvoranu.

Sport nije dozvoljen!

Reporteri su dobili "meso" za dobru priču. Po prvi put u olimpijskoj povijesti, sve zemlje sudionice na Igre su poslale i žene. U Atlanti 1996. čak je 26 timova bilo samo - muško društvo. U Londonu to više nije slučaj, osim Saudijske Arabije, sportašice su nominirali i Katar i Bruneji. Nawal El Moutawakel, marokanska dopredsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) govori o "mirnoj revoluciji" i tako reklamira olimpijski pokret kao "prosvjećen". Ali, kako stvari doista izgledaju?

David Mepham, direktor nevladine organizacija Human Rights Watch za Veliku Britaniju, tvrdi da su i povijesne epizode na olimpijskim susretima samo relativne. "Shahrkanijeva borba je bila samo skromni korak", tvrdi on i podsjeća da žene u Saudijskoj Arabiji nemaju gotovo nikakva prava. Ne smiju se baviti sportom,  mnoge žene tamo pate od dijebetesa ili su pretile. Kad žele putovati ili otići liječniku, žene u Saudijskoj Arabiji moraju dobiti dozvolu muških članova obitelji.

Na Olimpijskim je igrama u Londonu sudjelovala i druga saudijska sportašica. Sarah Attar (naslovna fotografija) je atletičarka, sudjelovala je u utrci na 800 metara. 19-godišnjakinja je odrasla u Kaliforniji. Na internetu postoji puno njezinih slika na kojima ne nosi maramu na glavi. Ali, Saudijski olimpijski odbor od svojih je sportašica zatražio da se u Londonu "ponašaju u skladu s islamom". A to znači s maramom na glavi i u pratnji muškaraca.

Attar i Shaherkani nisu se za Olimpijadu uspjele kvalificirati na sportskim borilištima, one su dobile "posebnu dozvolu nastupa" od strane MOO-a. I zbog tog poteza, MOO se predstavlja kao veliki borac za ljudska prava. U stvarnosti se iza stvaranja kulta ličnosti oko dvije sportašice iz vida gube stvarni problemi: obrazovanje žena, skrb za žene i - ženska seksualnost, opominje David Mepham.

Boks i za žene

Na rang-listi slobode medija, koju Reporeteri bez granica objavljuju svake godine, Saudijska Arabija se nalazi na 158. mjestu od ukupno 179 ocijenjenih država. Žene tamo ionako neće puno toga saznati o nastupima svojih olimpijki, koje će i ubuduće nastaviti živjeti u inozemstvu.

Već u antičkim vremenima je ženama bilo zabranjeno posjećivanje sportskih borilišta. I Pierre de Coubertin, utemeljitelj moderne Olimpijade, žene nije vidio kao dio igara, podsjeća povjesničarka Jutta Braun iz Berlina: "Coubertin je mislio da će tjelesni napori iskriviti djevojački lik!"

U Londonu je na službenom programu čak i boks za žene. Na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju za dvije će godine one skakati i sa skijaških skakaonica. Po prvi put u povijesti. "Olimpija za djevojke", naslovljava britanski "Observer".

Tim Woodhouse se pita što će to trajno donijeti ženama. On radi u zakladi "Women's Sport and Fitness Foundation" (WSFF): "Dva tjedna olimpijskih igara ne mogu utjecati na ravnopravnost žena i muškaraca". Ali mogu smanjiti distancu među spolovima, dodaje on. Službeni podaci pokazuju da je teško motivirati djevojčice da se bave amaterskim sportom, a činjenica je i da samo mali dio novca sponzora odlazi u financiranje "ženskog" sporta, priča Woodhouse.

Žena ne manjka samo na sportskim terenima. Manjak vlada i tamo gdje se donosi odluke. "To je nezdravo za demokraciju i ima učinka na način razmišljanja cijelog društva", upozorava aktivistica za ženska prava Preethi Sundaram: "U britanskoj vladi ima više milijunaša nego žena, a u nacionalnom parlamentu je samo svaki peti član - žena!"

Strah od gubitka sponzora

Teško je pronaći olimpijsku sudionicu koja bi javno progovrila o muškoj dominaciji, prevelik je strah od gubitka i ono malo sponzora koje imaju. Njemački magazin "Stern" tvrdi da su među 100 sportaša koji najbolje zarađuju na Zemlji samo dvije žene. U medijima se puno izvještava o sportu, ali udio ženskih sportova u ukupnom vremenu emitiranja/izvještavanja iznosi samo 15%, to je istražila Sportska visoka škola u Kölnu.

Kako povećati medijski prostor? Dužnosnici u odbojci na plaži došli su na jednu, ne baš originalnu ideju: oni su propisali da sportašice na natjecanjima moraju nositi praktično bikini, a propisano je čak i koliko široke smiju/moraju biti "gaćice". Alternativno one mogu obući i (!) minicu.

MOO se trudi poručiti javnosti kako Olimpijada "ruši" granice među spolovima. Snimke saudijske džudašice ćemo na koncu 2012. sigurno vidjeti u TV-pregledu godine. Ali tamo nećemo vidjeti iranske nogometašice. One se nisu uspjele kvalificirati za London. I to zato što im FIFA (Svjetska nogometna federacija) nije dozvolila da u utakmicama nose marame.

Predsjednik MOO-a Jacques Rogge neprestano ponavlja priče o "ženskoj Olimpijadi". Nedavno su u MOO ušle dvije žene kao nove članice. U Odboru trenutno brojimo ukupno 22 žene. Muškaraca je tamo otprilike pet puta više!