Uzbuđenje zbog "pogrešnog" dečka

Sloboda misli je jedan od najvažnijih temelja svake demokracije. Slobodu misli prati i - tolerancija. Tolerancija, znači poštivanje onih mišljenja koja ne odgovaraju našim vlastitim ili mišljenju većine. Plod te tolerancije je sloboda. Sloboda na koju su zapadna društva, znači i njemačko, tako ponosna!

Svako ograničavanje te slobode mora se dobro utemeljiti. U Njemačkoj postoji jedno takvo ograničenje. Radi se o načelu koje zabranjuje toleranciju prema svim onima koji se bore protiv slobodarskog društvenog uređenja Njemačke, onih koji to uređenje žele ukloniti. To je povijesna lekcija koju su Nijemci naučili iz načina na koji su nacionalsocijalisti 1933. preuzeli vlast. To je razlog zbog kojeg radikali, bez obzira radilo se o lijevima ili desnima, u Njemačkoj danas ne smiju postati državni službenici. I dobro da je to tako!

Što sve ovo ima veze s Olimpijskim igrama u Londonu? Najtiražniji njemački list, tabloid "Bild" od prije nekoliko dana piše o "naci-skandalu u njemačkom olimpijskom timu". Sportski dužnosnici i političari raznih orijentacija odjednom uzbuđeno komentiraju, govore da se radilo o "greškama". Zahtijevaju "razjašnjenje", "podnošenje računa" i raspravljaju tko je kad kome morao "nešto" reći. I sve to samo zato što jedna 23-godišnjakinja, njemačka veslačica, ima "pogrešnog" dečka!

Rodbinsko jamstvo

"Rodbinsko jamstvo", to je pojava kad netko mora odgovarati za greške i kaznena djela članova vlastite obitelji ili kruga prijatelja. "Rodbinsko jamstvo" je jedan od ključnih atributa autoritarnih država. Je li Njemačkoj doista potrebno da u 2012. dokazuje koliko je temeljito raščistila s vlastitom prošlošću?

Nadja Drygalla nije, sudeći po svemu što trenutno znamo, učinila ništa što bi se moglo nazvati doprinosom skandalu. Ona nije članica nikakve ekstremističke stranke, ona nije posjećivala desno radikalne demonstracije, ona nije vrijeđala inozemne sportaše, nije se čak ni nesportski ponašala. Jedina "greška": ona živi s čovjekom koji se "kreće" na desno radikalnoj sceni i koji se prije godinu dana kandidirao na listi desno ekstremne stranke NPD na pokrajinskim izborima u Mecklenburg-Vorpommernu.

To se ne mora smatrati pozitivnim, i to sigurno ovu mladu ženu ne čini simpatičnom. I to je sve, ili? Čak i ako je njezin dečko, kako oboje u međuvremenu tvrde, prekinuo veze s desničarskim krugovima, je li to razlog zbog kojeg je Drygalla morala napustiti Olimpijske igre? Ona ima pravo živjeti s kime želi. Ima i pravo birati NPD, i to sve dok ta stranka nije zabranjena u Njemačkoj, sve dok ima pravo nastupiti na izborima. Drygallinu se čast gazi nogama kad se njoj kao članici njemačke olimpijske momčadi uskračuju ta prava, a to je sve posljedica sve raširenije političke korektnosti, koja hvata maha i u Njemačkoj. To u svakom slučaju nije znak slobode, na koju su Nijemci tako ponosni.

Zahvala i poštovanje

Treba se zahvaliti i izraziti poštovanje njemačkom ministru obrane Thomasu de Maizièreu koji je početkom ovog tjedna javno poručio da se treba poštivati privatni život sportaša. U slučaju Drygalla granice se nedozvoljeno - prešlo.

Treba li Drygallu primiti u radni odnos u redovima Bundeswera, o tome de Maizière kao njezin budući potencijalni vrhovni zapovjednik može odlučiti neovisno o njezinom privatnom životu.I to poštivajući pravila njemačke demokracije, koja na poseban način vrijede i za vojnike Bundeswehra.

Odluku ionako najbolje treba donijeti neovisno o uzbuđenjima proteklih dana.