Mogu li stranci odrediti izbornu volju u BiH?

Još od prvih poslijeratnih izbora u Bosni i Hercegovini (BiH) 1996. godine znalo se da velike sile posredstvom svojih veleposlanstava i međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH (OHR – Ured visokog predstavnika, OESS – Organizacija za europsku sigurnost i suradnju i dr.) mogu utjecati na rejting pojedinih političara. Tada je OHR imao neprikosnovenu podršku svih članica Upravnog odbora vijeća za provedbu mira (PIC) pa se odluke o „uklanjanju" pojedinih političara s javnih funkcija, ali i izbornih lista, nisu dovodile u pitanje.

Međunarodna zajednica u BiH, posebno države članice PIC-a, uvijek su imali svoje favorite među političkim akterima, smatra profesorica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu dr. Nedžma Džananović. Ona podsjeća na konkretne rezultate diplomatskih napora iz prošlosti, poput „dovođenja Milorada Dodika s dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) na čelo vlade RS-a“. Dodik je tada došao na vlast kao „umjereni političar“ koji je trebao pomoći u implementaciji Dejtonskog sporazuma, ali je zbog nacionalističke retorike još od 2006. godine i stalnih prijetnji raspadom BiH danas pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država.

Bosanskohercegovački izbori u globalnim okvirima

Milorad Dodik je danas, kako to za DW kaže sociolog Slavo Kukić, „spreman iskoristiti odnos građana RS-a prema Rusiji“, kako bi i u jeku ukrajinske krize pridobio što više glasova na predstojećim općim izborima. Zauzvrat, ruski predsjednik Vladimir Putin, prema tvrdnjama vojno-političkog analitičara Nedžada Ahatovića, „preko Dodika i njegove priče o raspadu BiH želi destabilizirati zapadnobalkansko područje koje Zapad smatra svojom interesnom sferom“. „Zato se može reći da je Dodik 'Putinov' igrač u ovom izbornom ciklusu u BiH“, kaže Ahatović.

Sociolog Kukić vjeruje da birači u BiH, a ne velike sile, trebaju određivati tko će u ovoj zemlji vladati naredne četiri godine. Ipak, upozorava na moguću zloupotrebu već spomenutih „emocionalnih veza“ kako bi se pridobilo biračko tijelo. „Primjerice, najznačajniji dio građana RS-a je religijski, ali i na druge načine tradicionalno naklonjen Rusiji. Utoliko posjeti najvišim dužnosnicima ove zemlje, pa i nedavni petominutni susret Milorada Dodika i Vladimira Putina u Moskvi, mogu biti faktor opredjeljenja na izborima“, kaže Kukić.

Novi „igrači“ kao produžena Putinova ruka

Sličan je slučaj i u odnosu dijela bošnjačke populacije prema Turskoj i predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu koji je nedavno boravio u BiH, napominje sugovornik DW-a, iako se, kako smatra, političke poruke Izetbegovića i Dodika o budućnosti BiH ne mogu poistovjetiti. „Bakiru Izetbegoviću je manje važno hoće li Turska investirati ovdje ili u Srbiju, ali mu je neizmjerno važno hoće li mu u jeku predizborne kampanje dati podršku. Jer, podrška njemu je signal bošnjačkoj populaciji da je Izetbegović izbor kojeg i sami trebaju podržati“, kaže Kukić.

Nakon što je predsjednik Mađarske Viktor Orban u više navrata tokom susreta s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i liderom bosanskih Srba Miloradom Dodikom tokom izborne godine naznačio da u BiH podržava Dodikovu politiku, postalo je jasno da se u zapadnobalkanske političke igre uključuje još faktora. Sve je više onih koji se „petljaju“ oko zapadnog Balkana i BiH, kaže osnivač i vlasnik portala POLITICKI.BA Sead Numanović. „Nakon Rusije, Turske, Kine, država Golfskog zaljeva, sada se pojavljuje i Mađarska. Istina, ona je samo produžena ruka Rusije. Istovremeno imamo desetak specijalnih predstavnika i izaslanika Zapada za zapadni Balkan. Dakle, sve je na mjestu za potpuni kaos“, kaže Numanović.

Važan je jednak odnos prema svima

On se nada da Zapad želi mir i napredak zapadnom Balkanu, iako nove generacije zapadnih političara „sve manje razumiju balkanske političare“. „Zato se nadam da dobronamjerni Zapad, zbog nemogućnosti da sagleda suštinu krize u BiH i okruženju, neće uzrokovati još jedan belaj u Europi. Nemam racionalnog objašnjenja za brojne propuste Zapada, ali i drugih sila, proteklih nekoliko godina na Balkanu“, kaže Numanović.

„Meni je u ovom periodu upadljiva šutnja diplomatskih predstavnika i nastojanje da se ispoštuje ekvidistanca (jednak odnos). Vjerujem i da će reakcije diplomata nakon izbora biti vrlo umjerene“, ističe profesorica Nedžma Džananović. Ona smatra da će se međunarodna zajednica poslije 2. kolovoza intenzivnije uključiti u pregovore o uspostavi vlasti i reformske procese, za što je potrebna dobra suradnja i komunikacija sa svima. „Preduvjeti za to stvaraju se i tokom predizborne kampanje. Za diplomate to znači suzdržavanje od komentara koji bi se mogli protumačiti kao podrška ili svrstavanje uz nekog od političkih aktera", ističe Nedžma Džananović. Napominje da, za razliku od diplomata, političari ne skrivaju svoje političke simpatije, ideološka savezništva ili osobna prijateljstva, ali upozorava da takva podrška „nije besplatna“ i da iza nje postoji jasna politička agenda.

Svatko gleda svoje interese

I direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja potvrđuje da su se strane države „uvijek miješale u politički život BiH sa svojim favoritima“, pa i tokom izbornih ciklusa. „Uglavnom su u tome prednjačile zapadne zemlje i to je trajalo do jačanja geopolitičke pozicije Rusije i Turske“, kaže Šolaja za DW. Ta je podrška često bila javna, a povremeno je usmjeravana i kroz razne fondove, što je u dosadašnjim izbornim ciklusima utjecalo i na volju birača u BiH. „Stranci danas preko svojih veleposlanstava i međunarodnih organizacija putem neposrednih kontakata s političarima u BiH utječu na političke prilike u ovoj zemlji kako bi ostvarili što više svojih interesa", kaže Šolaja.

Opći Izbori u BiH bit će održani 2. listopada 2022. godine, unatoč nedorečenostima Izbornog zakona i činjenici da se već godinama ne implementiraju presude Europskog suda za ljudska prava koje bi trebale regulirati izborna prava manjina.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu