Kakvu korist Njemačka ima od migracijskih partnerstava?

Njemačka vlada izgleda neumorna kada se radi o traženju rješenja za kontrolu migracija. Ministrica za međunarodnu razvojnu pomoć Svenja Schulze najavila je migracijsko partnerstvo s Marokom tijekom svog posjeta Rabatu krajem siječnja.

Samo nekoliko dana kasnije, 6. veljače, zajedno s nigerijskim državnim ministrom Nkeirukom Onyejeochom otvorila je savjetovalište za migracije u gradu Nyanya. A kancelar Olaf Scholz već je regrutirao kvalificirane radnike u Keniji u svibnju prošle godine i najavio migracijsko partnerstvo s tom istočnoafričkom zemljom.

Nigerija, Maroko, Kenija, Kolumbija, Indija, Kirgistan, Uzbekistan, Gruzija i Moldavija - sa svim tim zemljama njemačka vlada teži tzv. migracijskom partnerstvu ili je već potpisala odgovarajuće sporazume.

Ali po čemu se ta partnerstva razlikuju od normalne suradnje oko vraćanja izbjeglica ili sporazuma o migraciji?

Više viza, bolja suradnja

Za posebnog izaslanika savezne vlade za migracijske sporazume Joachima Stampa „migracijska partnerstva temelj su cjelokupnog koncepta vlade". To uključuje „promjenu paradigme kako bi se smanjile neregularne i ojačale legalne migracije".

Za razliku od općih migracijskih sporazuma, migracijska partnerstva se prije svega baziraju na povjerenju i suradnji kada je riječ o tržištu rada, obuci i akviriranju kvalificiranih radnika.

No stručnjak za migracije Steffen Angenendt iz Berlinske zaklade za znanost i politiku (SWP) smatra da migracijska partnerstva „nisu rješenje za dotok izbjeglica". On kaže da „dosadašnji sporazumi ne postižu učinak koji se želi". Sva partnerstva EU-a za migracije i mobilnost koja su sklopljena od 2007. bila su usmjerena na smanjenje broja neregularnog doseljavanja, objašnjava Angenendt. No, problem je što su interesi zemalja partnera uvijek bili zanemareni.

To uključuje, između ostalog, proširenje redovitih imigracijskih mogućnosti za rad, studij ili dovršetak obrazovanja u zemljama EU-a. Sve dok se ti interesi ne uzmu u obzir, napominje, politička volja zemalja da ispune svoje ugovorne obveze bit će niska.

To uključuje i brzo izdavanje dokumenata za državljane koji se nalaze u drugim državama bez prava ostanka kako bi im se omogućio povratak u zemlju porijekla. Ili strože kontrole onih koji žele napustiti zemlju unutar same zemlje.

Nije prikladno za zemlje u građanskom ratu

To znači da su migracijska partnerstva samo djelomično prikladna za smanjenje izbjegličkih kretanja. Većina ljudi koji uđu u Njemačku kao izbjeglice dolaze iz zemalja u kojima je rat ili gdje se ljudska prava masovno krše.

„Ne možemo razviti migracijsko partnerstvo sa zemljama poput Sirije i Afganistana", kaže posebni predstavnik Stamp. Umjesto toga, vlada pokušava „podržati susjedne zemlje koje primaju izbjeglice iz tih zemalja".

Prema navodima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF), većina tražitelja azila godinama dolazi iz Sirije i Afganistana. Osim toga, u posljednje tri godine porastao je broj tražitelja azila iz Turske i sada iznosi 19 posto. Zemlje poput Gruzije, s kojom je Njemačka sklopila migracijsko partnerstvo, obično su pri dnu liste.

„Raduje me što smo uspjeli postići dogovor s Gruzijom i, u sljedećih nekoliko tjedana, s Moldavijom", rekao je Stamp. Osim toga, migracijsko partnerstvo s Marokom, koje je najavljeno tek krajem siječnja, „već se provodi". „Nakon mnogo godina u kojima stvari nisu išle tako dobro, sada imamo odnos pun povjerenja", konstatira vladin povjerenik.

Legalno umjesto nekontroliranog useljavanja

Sporazum između Italije i Albanije o smanjenju migracija u Italiju ponekad se naziva „migracijskim partnerstvom", ali on se ne uklapa u ovu shemu. U Albaniji, zemlji kandidatkinji za ulazak u EU, ovog bi se proljeća trebala izgraditi dva centra za prihvat migranata. Tamo bi tražitelji azila trebali predavati svoje zahtjeve za azil.

Njemačka ministrica Svenja Schulze stoga namjerno zauzima drugačiji ton od talijanske premijerke Meloni, čak i ako želi povećati broj deportacija migranata bez prava na ostanak u Njemačkoj.

Na inauguraciji savjetovališta za migracije u nigerijskoj državi Nassarawa početkom veljače rekla je: „Migracija je činjenica. Moramo se nositi s njom na način koji koristi svima: migrantima, zemljama podrijetla i zajednicama koje primaju migrante."