Misija u Afganistanu je bila katastrofalna greška

Takve riječi su se teško mogle čuti i od najvećih kritičara međunarodne misije u Afganistanu u svih 20 godina dok je ona trajala: "To je bila glupost držati taj kurs. Ne vjerujem da se uopće može stvoriti neko civilno društvo po nekakvom receptu." Ali pred istražnim povjerenstvom njemačkog Bundestaga o misiji u Afganistanu to nije izjavio nekakav mirovni aktivist, nego Stefano Pontecorvo, sve do vrtoglavog povlačenja iz Afganistana civilni predstavnik Sjevernoatlantskog obrambenog saveza u toj zemlji.

U saslušanju koje je potrajalo pet sati je i on bio upravo brutalno iskren u svojoj ocjeni i sažetku te misije: Zapad je pun samohvale o njenim idealima demokracije i ljudskih prava, ali sve te predodžbe mnogim Afganistancima ne znače ništa. Dugo je pričao i o "mjehuru od sapunice kojeg smo stvorili" - a to je bio Kabul. U glavnom gradu Afganistana je bila urbana elita "kojoj je dobro išlo jer smo mi bili tamo". Ali 60% stanovništva Afganistana živi na selu, mnogi daleko od bilo kakvih tekovina civilizacije. "A njima je potpuno svejedno, tko je na vlasti", kaže ovaj Talijan. Civilnog predstavnika NATO-a u Afganistanu zato niti najmanje ne čudi što se čitava ta kula od karata srušila u trenu nakon što je sredinom kolovoza 2021. posljednji predsjednik izabran pod skrbništvom zapadnih saveznika, Ašraf Ghani pobjegao u Ujedinjene Arapske Emirate.

Gdje je tu nekakav plan?

Nije mnogo drugačije niti mišljenje bivšeg tajnika NATO-a za vojne operacije, Johna Manzea. Njemačko parlamentarno povjerenstvo je podsjetio kako je on već 2001. upozorio saveznike kako se kreće u misiju u Afganistan s lošom strategijom, a sve što se dogodilo je samo potvrdilo njegova strahovanja. Za njega je najveći problem bio "što smo djelomično bili zaslijepljeni našom vlastitom kulturnom baštinom". Bivši časnik američkih marinaca misiju u Afganistanu vidi i kao dobru pouku kako se uvijek mora dobro paziti da "međunarodna misija, korak po korak ne promjeni svoj karakter". Kratko rečeno, njegov sažetak jest kako se ne može promijeniti čitavo društvo ako nema i političke volje za promjenu.

Vrhunac čitave serije grešaka počinjenih u Afganistanu, ovaj američki časnik vidi u takozvanom sporazumu iz Dohe kojeg je američka vlada predsjednika Trumpa sklopila s talibanima Afganistana: "Taj sporazum je bio izuzetno slab", čuli su članovi povjerenstva Bundestaga. Trump se tim sporazumom htio hvaliti kako je "donio mir u Afganistan", ali nije ništa niti pitao svoje saveznike na Zapadu i što je još gore, praktično je priznao kako je tadašnji predsjednik Afganistana tek marioneta Washingtona.

Naša nabusitost i licemjerje

Lijepih riječi o međunarodnoj misiji u Afganistanu ne zna naći niti John Sopko. On je bio glavni inspektor posebnog povjerenstva za obnovu Afganistana (SIGAR) i oni su od 2008. marljivo pisali godišnja izvješća o razvoju stanja u Afganistanu. Redovito bi javljali o sve većim problemima, a to je onda bio razlog slati nove milijarde i milijarde dolara za razvoj institucija civilnog društva kao što je školstvo i zdravstvo. "No sve to nikad nije dovelo do nekakve iskrene podrške stanovništva vladi u Afganistanu", sažima Sopko.

Dapače, njegovo mišljenje jest da je novaca - bilo previše i kako je neminovno to još samo ubrzalo korupciju i podmićivanje. Čak i ako je bilo poštenih službenika tadašnje vlade Afganistana u borbi protiv korupcije, oni su bili nemoćni pred tom rijekom novca koje se sliva u zemlju. Što je najveća greška međunarodnih institucija u misiji u Afganistanu? Sopko je okrutno jasan: "Precijenjena vlastita uloga i licemjerje."

Njegov kolega iz SIGAR-a, David Young dodaje i par detalja, kako je sve to izgledalo: jedva da je itko nešto znao, a mišljenje stručnjaka nije nitko niti tražio. U Afganistan su se i na odgovorne dužnosti u pravilu slali ljudi koji jedva da su imali neko obrazovanje, a čitava logistika opskrbe od vojne opreme do hrane i rezervnih dijelova je išla ili preko službenih američkih kanala, ili preko privatnih tvrtki koje su radile za Washington.

Tu moramo nešto naučiti

Tako je i vojska Afganistana bio tigar od papira: "Kako je uopće moguće da 20 godina stvarate nečije oružane snage, a da su one i do posljednjeg dana potpuno ovisne od američkih isporuka?" Tu Younga dopunjava i Sopko: "Tamo smo stvorili modernu vojsku i opremili je oružjem visoke tehnologije. Ali kad je završena podrška iz inozemstva, Afganci nisu niti mogli održavati te sustave."

Obojica stručnjaka su potpuno suglasni kako ne bi bilo boljeg kraja za vojnu misiju i čitav Afganistan čak i kad bi međunarodne snage tamo ostale dulje. Ne bez gorčine, njihov je zaključak: "Mi zapravo uopće nismo imali razumijevanja za okoliš u kojem smo djelovali."

I za Jörga Nürnbergera, glasnogovornika frakcije njemačkih socijaldemokrata u ovom parlamentarnom povjerenstvu je lekcija jasna: najveća je greška bila da se nisu razumjele okolnosti Afganistana i uopće nije postojala strategija koja bi mogla potrajati. Njegov zaključak: "Međunarodni saveznici i osobito Njemačka je morala biti mnogo tjesnije uključena u proces odlučivanja. Iz toga moramo izvući pouku za buduće misije i bolje se sporazumijevati s našim partnerima."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu