Komentar: Sva vlast u Afganistanu talibanima?
8. rujna 2021
Afganistan je ponovo represivni Islamski Emirat. Dovoljno je izdvojiti samo jedno ime: novi ministar unutarnjih poslova Sirajuddin Haqqani od 2007. se nalazi na popisu terorista koji su objavili Ujedinjeni narodi. Američki FBI je za njim raspisao tjeralicu na pet milijuna američkih dolara.
Sirajuddin Haqqani je navodno blizak terorističkoj organizaciji Al Kaidi i smatra ga se odgovornim za brojne velike samoubilačke napade u Kabulu, među ostalim za napad na njemačko veleposlanstvo u svibnju 2017. godine. Ali, što personalne odluke talibana znače za svakodnevicu ljudi?
Damoklov mač straha
Kad sam nedavno telefonirala s afganistanskom političarkom Habibom Saravi, koja je bila u Kataru, pričala mi je da se osjeća kao „suha trava na vodi“ – potpuno prepuštena strujanjima. Drhtavim glasom mi je pričala da se strahovito boji povratka u svoju domovinu Afganistan, jer je politički aktivna žena. I zato što pripada uglavnom šijitskoj manjini Hazara.
Afganistan je pretežito sunitski i pripadnici Hazara su u svakodnevici često izolirani. A prvi talibanski režim od 1996. do 2001. ih je sustavno progonio. U Mazar-e-Sharifu je 1998. došlo do masovnog ubojstva.
Hoće li Afganistan ponovo postati zemlja u kojoj žene, manjine i oni koji drukčije misle moraju postati nevidljivi da bi spasili vlastiti život? Osobni osjećaj sigurnosti jednog čovjeka ne ovisi samo o tomu čini li netko akutno nasilje – nego i o tomu da čovjek zna da netko u svakom trenutku može činiti nasilje. Nekažnjeno, jer ima apsolutnu moć. Iznad svega lebdi Damoklov mač straha.
Apsolutizam pobjednika
Habiba Sarabi, ona „suha trava na vodi“, bila je dio afganistanske države, koja je uspostavljena zapadnom intervencijom nakon terorističkih napada od 11. rujna. Bila je prva guvernerka jedne pokrajine. Bila je ministrica za žene i kandidatkinja za potpredsjednicu. I bila je jedna od četiri žene koje su do prije nekoliko tjedana u katarskom glavnom gradu Dohi s talibanima uzaludno pregovarale o miru.
Ali, talibani su pobijedili i ukinuli Islamsku Republiku Afganistan koju je zastupala Habiba Sarabi. U njihovom Islamskom Emiratu žene više ne mogu dobiti političke funkcije. U Emiratu se uzalud traži i muške predstavnike bivše vlasti – unatoč svim tvrdnjama talibana da žele napraviti „inkluzivni islamski sustav“.
Novi talibanski režim je apsolutistička vlada pobjednika. Bez žena. Bez manjina. Bez drugih. Time fundamentalisti čine istu kobnu grešku kao i međunarodna zajednica. I SAD i saveznici su krajem 2001. arogantno odbili pregovarati s poraženima, s talibanima.
Kao isprebijani psi
Rezultat je poznat. Rat u Afganistanu je eskalirao. SAD i NATO su ga odnijeli u afganistanska sela. Cijenu je plaćalo civilno stanovništvo. Međunarodne trupe su se nakon 20 godina povukle kao isprebijani psi, a talibani se sad zanose svojom pobjedom nad supersilom.
Ali, trijumfirati na bojnom polju je nešto sasvim drugačije nego vladati osiromašenom, multietničkom zemljom od 38 milijuna stanovnika u 21. stoljeću. Već sad postoji oružani otpor. Ima i prosvjeda hrabrih žena i muškaraca. Borci i prosvjednici snimaju događaje svojim pametnim telefonima i šalju snimke globalnoj publici.
Teško siromaštvo i glad
Bijeda ljudi u Afganistanu je jako velika. Milijuni pate od gladi i lutaju kao izbjeglice po vlastitoj zemlji – s njihove zemlje su ih otjerali stalna suša i nasilje. Ujedinjeni narodi upozoravaju na opasnost od katastrofe, opasnost od novog masovnog bijega iz Afganistana.
Financijska pomoć međunarodne zajednice o kojoj je Afganistan potpuno ovisan nakon ukupno četiri desetljeća rata, zamrznuta je nakon što su talibani preuzeli vlast. Gospodarstvo kolabira, humanitarna pomoć ne stiže. Najvažnija zadaća nove afganistanske vlade bila bi da pomogne svom stanovništvu i da ga zaštiti.
A što čine talibani? Oni rastjeruju mirne demonstracije brutalnim nasiljem. Oni traže odlučujuću bitku u dolini Pandžir. Oni kažnjavaju novinare. Zabranjuju glazbu. Propisuju studentima kako će se oblačiti. Oni niječu ubojstva iz osvete koja su se dogodila, što se može dokazati.
Recept za katastrofu
Militantni islamisti neće moći tom zemljom trajno vladati kroz nasilje, tlačenje i zabrane. A ni ignoriranjem, uljepšavanjem i lažima. To je pouka ne samo iz poraza bivšeg Sovjetskog Saveza i zapadnih demokracija na afganistanskom bojnom polju.
Pokušaj uspostave demokracije u Afganistanu nije uspio jer je provođen jednostrano, ignorantski, neodlučno i s neizmjernom željom za moći. Novi pokušaj talibana da od Afganistana ponovo naprave totalitarni emirat siguran je recept da se katastrofa još pogorša. Glad, nepravda i očaj opasni su neprijatelji – i za navodno apsolutne pobjednike.