Mini-helikopter za (gotovo) svaku potrebu

Za male letjelice bez ljudske posade pronalazi se sve više mogućnosti primjene: otkrivanje kvara na solarnim ćelijama, snimanje vjetro-elektrana ili mostova, spektakularne snimke iz zraka za film ili televiziju, a i policija ih koristi za nadzor prilikom nekih masovnih događaja. Znanstvenici ih koriste kako bi snimili populaciju pingvina na Antartici, u Švicarskoj ih seljaci koriste kako bi prije nego što vršalicama zađu u žito otkrili i spasili možda neko lane ili prepelicu.

Još do prije nekoliko godina ovu je tehniku koristila isključivo vojska. Prednost ovih mini-helikoptera veličine od 50 do 150 centimetara i sa četiri do osam propelera je prije svega njihova stabilnost u zraku – i to čak i kad puše snažan vjetar. Oni na zacrtanoj poziciji jednostavno stoje. Komplicirano manevriranje kao kod helikoptera sa samo jednim propelerom nije potrebno. Ove bespilotne letjelice se može dobiti za 15.000 do 40.000 eura.

Helikopteri igraju tenis

Mali helikopteri mogu više od pukog snimanja iz zraka. Znanstvenici švicarske Tehničke visoke škole iz Züricha razvijaju mini-helikoptere koji izlaze na kraj i bez GPS-a, a s mini-računalom mogu čak samostalno letjeti i u zatvorenom prostoru i obavljati programirane radnje.

Na sajmu u Hannoveru su znanstvenici i studenti Tehničke visoke škole iz Züricha pokazali još neke zanimljive mogućnosti upotrebe mini-helikoptera. Primjerice, dva helikoptera u letu mogu igrati tenis. Na svaki leteći robot je pričvršćen reket i oni naizmjence udaraju lopticu. Kamere robota snimaju lopticu, računala izračunavaju putanju kretanja i mjesto na kojem treba dočekati lopticu i snagu uzvratnog udarca.

Vješti akrobati

Balansiranje uspravno postavljenoga štapa, ples po ritmu glazbe, precizno slaganje tornja za robote Tehničke visoke škole iz Züricha ne predstavlja nikakav problem. Jedan student za vrijeme prezentacije u Hannoveru, na zgražanje okupljene publike, u jednom trenutku snažno baca mini-helikopter u zrak. Četiri propelera kratko vrijeme zazuje i ubrzo mini-helikopter opet mirno stoji u zraku.

Ovi leteći roboti mogu reagirati i na kretanje ruke. "Okom" kamere robot fiksira ruku i kreće se točno kako se kreće i ruka. "Sve to izgleda kao igra, ali iza toga se krije precizno upravljanje i izuzetno puno računskih operacija računala", pojašnjava Fabian Müller.

Ovaj 26-godišnji student je upravo završio svoj diplomski rad na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. "Izazov je prije svega držati helikopter stabilno u zraku i onda razviti kontrolne algoritme tako da helikopter čini ono što vi želite. U to pripada da lete određenim putanjama, da izvode akrobacije i da se ponovo spuste kad mi to želimo."

Nisu za atomske katastrofe

Ove male letjelice su osobito zanimljive za akcije u slučaju katastrofa. Odmah se nameće ideja upotrebe prilikom oštećenja atomskog reaktora u japanskoj Fukušimi. Ali, dosad su roboti rijetko korišteni u radioaktivnom okruženju. Naime, elektronika u robotima je osjetljiva na snažno radi-aktivno zračenje (gama-zrake). Te zrake mogu oštetiti senzore i čipove, uništiti pohranjene podatke odnosno programe i tako robot potpuno onesposobiti.