Kuba: profesionalni „čekači“ u redu

Na Kubi odlazak u kupovinu trenutačno baš ne predstavlja veliko zadovoljstvo. „Sve je teško. Da bi se kupilo pakovanje piletine ponekad se u redu stoji i po sedam, osam sati", priča Ricardo Barragan. Ovaj 59-godišnjak kaže da se situacija malo popravila, ali da se ipak i dalje događa da pred trgovinom čeka po 200 do 300 ljudi.

Kao i drugi sugovornici, i on je zamolio da ne objavimo njegovo pravo ime. On je prije korona-krize bio zanatlija, no u zadnje vrijeme prehranjuje obitelj povremenim poslovima. Često mu treba cijeli dan kako bi nabavio malo riže ili mesa.

Trgovine za devize i za domaću valutu

Pandemija je dodatno pogoršala postojeću gospodarsku i financijsku krizu na Kubi. Prihodi od turizma su skoro potpuno presušili, a sve oštrije američke sankcije otežavaju bankovne transakcije, odnosno uplate Kubanaca koji žive u inozemstvu na račune obitelji u domovini.

Na to je vlada u Havani početkom godine reagirala monetarnom reformom, popraćenom reformom politike cijena i plaća. Nakon 25 godina je ukinut konvertibilni pesos (CUC), a kao jedina važeća valuta ostao je još kubanski pesos (CUP).

No CUC je već odavno zamijenila jedna druga jaka valuta: američki dolar. Kako bi došla do hitno potrebnih deviza, kubanska je vlada u listopadu 2019. otvorila državne trgovine u kojima se kućanski strojevi i automobilski dijelovi, a od lipnja i hrana i higijenski artikli, prodaju za strane valute.

Istovremeno je ponuda u trgovinama koje primaju samo domaću valutu znatno smanjena. A tamo gdje se još nešto i prodaje, stvaraju se dugački redovi kupaca. Oni su postali vidljiv znak loše opskrbe. Praktički se za svaki proizvod mora čekati u redu. „Danas ovdje za piletinu, sutra ondje za jestivo ulje. Redovi nikad ne nestaju", žali se Barragan.

Čekati u redu za nekog drugog

Mnogi, a posebno stariji ljudi, ne mogu ili ne žele čekati u redu. Tu je i zabrinutost zbog mogućeg inficiranja koronom u mnoštvu ljudi. To je dovelo do pojave jednog novog poslovnog modela: profesionalni čekači, takozvani colerosi, ustupaju za novac svoje mjesto u redu, odnosno preprodaju kupljenu robu na ilegalnom tržištu.

Jedan od njih je Marco Jimenez. Ovaj bivši namještenik optičarskog laboratorija je prije monetarne reforme zarađivao 280 CUP-a mjesečno, odnosno oko 12 američkih dolara. Pored toga je na crno prodavao stakla za naočale i tako ostvarivao dodatnu zaradu. „Od kraja 2019. više nema materijala, nema stakla, pa su nas poslali kući. Plaću smo dobili još samo dva mjeseca i onda ništa više", priča Jimenez. Kaže da ga je prijatelj nagovorio da zarađuje novac stojeći u redu za druge.

Red se produžuje prema naprijed

Od početka pandemije koronavirusa većina trgovina zbog higijenskih razloga dopušta ulazak samo dva do četiri kupca istovremeno. To je dodatno produžilo redove koji su ionako uvijek postojali. Problem su povećali i skraćeno radno vrijeme i zabrana izlaska noću u Havani. „Van se smije izaći od pet sati ujutro. Od tada ljudi počinju označavati svoje mjesto u redu", objašnjava Jimenez. „Umjesto unazad, na Kubi se redovi produžuju prema naprijed. Naime, kada se trgovina u devet sati otvori, pojavljuju se oni koji su prethodno markirali svoje mjesto. Dakle može se dogoditi da onda ispred tebe ne stoji više deset, nego iznenada sedamdeset ljudi."

Pojedinci označavaju i prodaju svoje mjesto u redu za otprilike 50 CUP-a. Više vremena zahtijeva, ali je zato isplativije, kupovina robe i kasnija preprodaja na crnom tržištu. „Piletina, mljeveno meso, majoneza, špageti – što god bilo", priča Jimenez. On za robu koju preprodaje u pravilu traži dvostruku cijenu. Procjenjuje da se preprodajom bavi oko 80 posto ljudi koji stoje u redu.

Vlada je zato normirala brojne proizvode. Tako je, primjerice, određeno da jedna osoba može kupiti samo jedno pakovanje piletine. Jimenez zato sa sobom vodi dvoje, troje ljudi kako bi mogao kupiti veće količine. „Inače se ne isplati", kaže. Ponekad u redu pred trgovinom nudi novac ljudima, 75 CUP-a, da idu zajedno s njim i omoguće mu kupnju većih količina.

Dosta mu je čekanja

Na ulazu u trgovinu se skeniraju osobni dokumenti svih kupaca. Time se želi spriječiti da netko više puta stane u red. Novčane kazne za prekršitelje su visoke. Jimenez zato u kupovinu ide maksimalno dva do tri puta tjedno, kako „ne bi upao u oči". U međuvremenu je našao stalne kupce – to smanjuje rizik.

Jimenez na taj način zarađuje između 750 i 1.000 CUP-a tjedno, preračunato nešto više od 40 dolara. To mu je dovoljno za život. Osim toga, već dva mjeseca kao tzv. pesquisas ide od kuće do kuće u potrazi za osobama zaraženima koronom. Za to od države ponovo dobiva svoju plaću.

On se nada da će se uskoro moći vratiti svom pravom zanimanju. Stajanje u redu je pomoglo u preživljavanju, ali mu je polako dosta višesatnog čekanja da bi zaradio nešto novca. Kaže da mu neće nedostajati dugački redovi kada kriza prođe.