230510 Benin Kinderhandel

Ovih dana u glavnom gradu Benina se održava međunarodna konferencija s ciljem suzbijanja dječjeg rada. Mjesto održavanja je primjereno: Benin je jedna od tih zemalja u kojima veliki broj djece teško fizički radi. A beninski grad Za-Kpota na jugu Benina je poznat kao mjesto gdje cvjeta trgovina djecom.

Većina ljudi ovdje su seljaci. Nigerija je blizu, prekogranična trgovina je vrlo živa. Više od polovice grada sa devedeset tisuća stanovnika je mlađe od 15 godina, a većina je ili prekinula školovanje ili u školu nikada nije ni išla. Kako bi sama preživjela, ili da prehrane svoje obitelji, ova djeca rade - u nigerijskim šljunčarama. Jedan od njih je 12-godišnji Bienvenu koji priča svoju priču: “Puno je djece koja tu rade. Ja sam išao zajedno s još jednim drugim djetetom. Kad si tamo, moraš u tjedan dana šljunkom napuniti šest kamiona. Po kamionu zaradimo 15.000 franaka, to je preračunato 23 eura. Ali taj posao mi uništava ruke.“

"Dovoljno novca čak za kupiti bicikl"

U šljunčarama djeca razbijaju veliko kamenje na male komade. Rade bez rukavica, pri takvom radu ruke se brzo raskrvare. Spavaju pod vedrim nebom. Ali Bienvenu nema izbora: on je najstariji od devetoro djece, roditelji nemaju novca da ih sve prehrane.

Vlasnici kopa šljunka šalju posrednike i trgovce radnom snagom u Za-Kpotu jer je tamo lako pronaći jeftinu dječju radnu snagu. Posrednik dijeli zaradu s vlasnikom kopa. Samo mali dio tog novca dospijeva na kraju do same djece - godišnje između 57 i 115 eura.

Expédit, 12 godina, danas izučava zanat u jednoj varionici. Prije toga je i sam radio u šljunčari: „Svi tamo rade, pa sam išao i ja. Otac mi je to dozvolio. Ljudi u Nigeriji zarađuju puno novca, kada se vrate u selo kupuju sve što hoće. Recimo bicikl. Neki čak kupe seosko imanje."

Malo tko ide u školu

U samom gradiću Za-Kpota mogućnosti za zaposlenje nema. U tom kraju već dugo vlada suša, na mnogim poljima više ništa ne raste. Jedina tvornica koja je tu postojala već je odavno zatvorena, djeca dane provode na ulici. Expéditov otac nije imao drugu mogućnost no poslati sina na kopanje šljunka: “Mi smo siromašni, ne dobivamo nikakvu pomoć. Zbog toga sam i ja morao prekinuti školovanje. A danas sam nezaposlen. Da je moj sin tada bio u školi, ja mu ne bih dopustio da ide u Nigeriju."

Za razliku od Bienvenua ili Expédita mnoga djeca su međutim prisiljena ići raditi. Brojni su slučajevi da ih roditelji faktički prodaju, za 60 do 300 eura. Djeca u najvećem broju slučajeva uopće ne znaju što ih čeka. U Za-Kpoti je posao trgovcima djecom vrlo lak. Samo mali broj djece ide u školu, u ovom gradu još i manje no u ostatku zemlje.

Trbuhom za kruhom

A u Beninu je tradicija da roditelji svoju djecu šalju bogatim rođacima kako bi ona tamo mogla ići u školu. Taj običaj je sada zakonski zabranjen, budući da u pravilu domaćini u tim slučajevima djecu prisiljavaju da za njih rade, kao kućna posluga, dadilje i slično. Sociolog Gabin Djimassè napominje kako je ta tradicija u ovom kraju vrlo stara: „U usporedbi s ostatkom zemlje, ovaj kraj je već vrlo rano bio nastanjen i blizu je Nigerije. Ljudi su tu rano shvatili da Nigeriji treba ljudi za obavljanje teških poslova. To je objašnjenje - na različitim gradilištima u Nigeriji radi čitava vojska djece iz Benina."

U posljednje vrijeme se sve više napora ulaže kako bi se to promijenilo. Jedan od projekata je socijalni centar u Za-Kpoti. Zahvaljujući upravo angažmanu tog centra je mali Expédit pronašao mjestu gdje može izučiti zanat varioca. A istovremeno tamo uči čitati i pisati.

Autor: Robert Ade/Z. Arbutina

Odg. urednik: Anto Janković