180909 Ramadan Petites Bonnes
20. rujna 2009Bilo joj je nekih osam ili devet godina - ona više ni sama točno ne zna. Kako kaže, njezin ju je otac tada iznajmio stranim ljudima u velikom gradu. Huriya je danas tinejđerica - mršava djevojčica s drhtavim rukama i umornim, praznim pogledom stare žene.
Njezina je obitelj siromašna. Kada se Huriya prisjeća svog djetinjstva, sagne glavu i plače. Znatan dio svog kratkog života provela je u bogatim kućanstvima kao "petite bonne", odnosno kućna pomoćnica. Ona je radila za, preračunato, manje od 20 eura mjesečno. A često ni to nije dobila. Čitav taj novac potom je morala dati roditeljima koji su živjeli na selu.
Najgore je za vrijeme ramazana
"Radila sam u brojnim obiteljima. Ponekad sam morala spavati u kuhinji, a jesti sam smjela samo ono što su drugi ostavili na tanjuru", priča Huriya. Rad je jedino čega se sjeća. Kuhanje, čišćenje, pranje. Ponekad su muški članovi obitelji od nje zahtijevali i druge usluge. No, ona o tome ne želi govoriti. Najgore joj je bilo za vrijeme ramazana. Tada nije bilo ni trenutka odmora.
Pogotovo na 27. noć ramazana, koja u islamu ima slično značenje kao Božić za kršćane. U toj se noći u Maroku okuplja čitava obitelj, moli se, jede i pije, igra se s djecom, svi su svečano obučeni i dotjerani. Zbog brojnih gostiju djevojčice koje rade u kućanstvima tih dana doslovce padaju s nogu. I dok se prosjake u to doba posebno velikodušno dariva, istovremeno se djevojčice drže kao robovi.
Nasilje je još uvijek tabu tema
Studije marokanske organizacije za dječja prava Bayti i međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watcha su pokazale da samo u Casablanci u kućanstvima teško radi 22.000 djevojčica. Od njih je 14.000 mlađe od 14 godina. U cijelom Maroku danas ima skoro 70.000 "petites bonnes".
Osim što naporno rade, djevojčice su često i žrtve nasilja. No, to je još uvijek tabu tema. Čak i onda kada se dogodi slučaj poput ovog najnovijeg, kada je od zlostavljanja u kući jednog suca umrla jedna 11-godišnja djevojčica.
Na razini srednjeg vijeka
Sve je više i djece koja dolaze iz afričkih zemalja južno od Sahare. Njihova je situacija često još teža, budući da se u Maroku nalaze ilegalno. Istina, Maroko ima zakon koji zabranjuje rad djeci mlađoj od 15 godina, no njegovu provedbu nitko ne kontrolira. I to 20 godina nakon što su Ujedinjeni narodi potpisali Međunarodnu konvenciju o pravima djeteta. Maroko iz 21. stoljeća, koji se vrlo rado predstavlja kao moderna zemlja, po tom je pitanju još na razini srednjeg vijeka, kaže Amina Lmalih iz organizacije Bayti i priča: "Svim obiteljima koje kod kuće imaju "petite bonne" kažem: zamislite da je to vaše dijete. Mala djevojčica koja teško radi 24 sata dnevno, usamljena, bez ikakvih prava."
Huriya je dobila novu šansu. Ona je spašena iz brutalne obitelji u koju je bila prodana. Sada želi sve zaboraviti i uskoro krenuti u školu. I možda iduće godine doživjeti jedan ljepši ramazan.
Autor: Alexander Göbel/Andrea Jung-Grimm
Odg. ur.: A. Šubić