1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Kopači blaga u kanalizaciji

Yan Boechat
8. veljače 2018

Na desetke Venezuelanaca svaki dan u Rio Guaire traže nešto što se može unovčiti. „Rio“ je bila nekad: ta rječica je praktično postala otvorena kanalizacija Caracasa. Ali nađe se i pravo zlato.

https://p.dw.com/p/2sBzM
Venezuela Goldgräber in den Abwässern
Foto: DW/Yan Boechat

Jorge Muñoz sistematski napreduje dok u smrdljivoj vodi Rio Guaire traži dragocjenosti. U pratnji je svog brata i dva prijatelja i ako zatreba i zaroni u prljavu tekućinu.

„Nađe se svega: zlata, srebra, bakra... Ponekad nalazimo čitave komade nakita", kaže nam Jorge. 22 su mu godine i većinu vremena provodi u toj vodi, samo par kilometara od palače Miraflores, rezidencije predsjednika Venezuele Nicolasa Madura. A i oko palače su vile bogataša kojima svakakve dragocjenosti padnu u njihovu kanalizaciju. I zato su oni tu, „kopači blaga u kanalizaciji", kako ih zovu u Caracasu.

Do tog blaga nipošto nije lako doći. O nekakvim detektorima metala i tehničkim pomagalima ne mogu niti sanjati. Stotine i stotine kilograma tamnog blata i Jorge i njegove kolege pretražuju golim rukama. Najveći dio je plastika, guma ili obično stijenje, naravno osim organskog otpada za koji je bolje i ne znati što je to zapravo.

Tragači blaga u Caracasu
"Nađe se tu svega, osobito u blizini predsjedničke palače!"Foto: DW/Yan Boechat

Traži se već i hrana

„Kad malo kiši, onda ponekad stvarno smrdi. Odvratno je, ali to spada u taj posao", kaže nam Jorge. A on i njegovo društvo nisu sami: na desetke, ponekad na stotine Venezuelanaca dolazi na rijeku, čitave obitelji u brdima smeća na ulici traže već i bilo što, što bi bilo još jestivo. Svi oni tek pokušavaju preživjeti gospodarsku krizu: čak i da se ima novca, trgovine su prazne. A i s novcem, treba ga što brže potrošiti jer je inflacija zastrašujuća: 2017. je stopa premašila 2.000%, vrijednost je dakle pala dvadeset puta!

Rio Guaire je najveća rijeka Caracasa i prolazi kroz čitav grad. Ona već odavno ne zaslužuje naziv „rijeke": u nju se slijevaju sve otpadne vode grada i praktično sve što oko dva milijuna stanovnika ispusti u svoje slivnike i nužnike, dospijeva u Guaire. Uvijek iznova vlada obećava postaviti kolektore i pročistiti tu otpadnu vodu, ali dogodilo se još nije ništa. Sve što građanima ispadne u odvod, jednog dana dospijeva u taj prljavi, smrdljivi otpadni kanal u koji se ta rijeka pretvorila.

Javier Muñoz, Jorgeov brat, kaže nam kako je osobito bogat nalaz u blizini predsjedničke palače. Tamo se stvarno nađe svega, a najčešće je to dio nakita koji je imućnim građanima pao u odvod. Obično pukne od pritiska ostalog smeća i nađu samo fragmente, ali 17-godišnjak kaže da ponekad imaju i stvarno sreće: „Samo prošle godine smo našli najmanje tri vjenčana prstena od pravog zlata", hvali se Javier.

Tragači blaga u Caracasu
"Pogledajte! Pravo zlato! Znate li koliko bi dugo inače trebao raditi za to?"Foto: DW/Yan Boechat

Novac manje vrijedan od blaga iz kanalizacije

On je prije išao u školu, ali je prestao kako bi sad kopao blago u kanalizaciji. „Ako ovdje tražim jedan tjedan, zaradim tri puta više nego što je službena minimalna mjesečna plaća."

A i ta plaća bi ga jedva spasila od gladi jer vrijednost novca i dalje pada: već u ovoj godini je bolivar izgubio preko polovice svoje vrijednosti u odnosu na američki dolar. Baš to čini još vrednijim glavni zgoditak u njihovoj potrazi: zlato. Svi žele što prije promijeniti nacionalnu valutu, bolivar u američki dolar, ali to je strogo u rukama države i nitko ga ne želi niti prodati ako baš ne mora. Zlato je jedina alternativa.

Zato Javier i Jorge nemaju niti najmanjih poteškoća prodati ono što ovdje nađu. To nam potvrđuje i Pedro Ortega, jedan od mnogih u Caracasu koji trguje zlatom i plemenitim kovinama: „Kupujemo zlato i srebro čak i u količinama od desetinke grama", kaže nam. Jedni u svojoj nevolji moraju prodati svoj obiteljski nakit, ali drugi žele što prije ubrzo bezvrijedne papirnate novčanice pretvoriti u trajnu vrijednost.

Venezuela Goldgräber in den Abwässern
Ako treba će i glavom pod smrdljivu tekućinu. Vjerujte, bolje je da fotografije nisu u boji...Foto: DW/Yan Boechat

Mi smo već imuni"

Ali dok su dragocjenosti ipak rijetke, smrad i prljavština ove javne kanalizacije jasno svjedoči čega tu ima u izobilju: bakterija i uzročnika valjda svih mogućih zaraznih bolesti. Infektološki institut Sveučilišta upozorava da dodir s tom vodom praktično jamči bolesti poput žutice i hepatitisa, ali popis opasnosti je vrlo dug.

Jorge i Javier nas pak uvjeravaju da još nikad nisu bili bolesni. Jedini je problem ako se ozlijede na komadu stakla ili metala: „Onda to dugo traje dok ne zaraste, obično se upali. Ali naša tijela su već postala imuna na to", kaže nam Jorge.

A onda opet uranja u smrdljivu tekućinu: našao je još jedan komad metala iz kupaonice nekog od susjeda predsjednika Madura.