Komentar: Svijet Helmuta Kohla

Politika je tek onda stvarno zanimljiva kada dokumenti ili izjave dobiju etiketu strogo povjerljivo. Tako je to i sada, kada se pojavilo više od 600 sati tonskih zapisa razgovora novinara Heriberta Schwana s bivšim njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom iz 2001. i 2002. godine. Sve je uredno sačuvano na analognim kazetama. Tako su izašli na vidjelo razgovori vođeni u podrumu Kohlove privatne kuće u Oggersheimu. Sada se u objavljenim prijepisima dijelova tih snimki može pročitati što Kohl, koji je još za svojih kancelarskih mandata postao povijesna ličnost, misli o svojim političkim suputnicima. Naime, većinom ne baš dobro.

Gorbačov „u šupku“

Čak ni njegovi prijatelji nisu dobro prošli. Gorbačov je naprosto „zakazao“, zaključuje Kohl lapidarno. Raspad Sovjetskog saveza bez prolijevanja krvi za Nijemca nije nešto dostojno priznanja: „Više od toga, što bi zaista ostalo, ne pada mi na pamet.“ Moskovski reformist je prema Kohlu naprosto ekonomski i politički podvukao crtu i utvrdio da se „nalazi u šupku i da ne može očuvati režim“. Ni traga staračkoj blagosti.

Taj divni sočni narodni jezik pomaže nam da vidimo velikog državnika nefiltrirano i privatno. Licem u lice s Helmutom. Na meti su se našle čak i ikone mirne istočnonjemačke demokratske revolucije, sudionici prosvjeda koji su jedno vrijeme svakog ponedjeljka održavani u Leipzigu. Kohl tvrdi da DDR nije propao zbog snage uličnih demonstracija već zbog gospodarske slabosti Istočnog bloka. Nije bilo tako, otvoreno je izjavio Kohl 2001/2002., kao da se „iznenada ukazao Sveti duh nad trgovima u Leipzigu“. Tako zvuče starci koji naknadno ne žele dijeliti uspjehe s drugima.

Čovjek objašnjava svijet

Nitko tako ne govori u javnosti, pa čak ni mnogo kasnije. No Helmut Kohl je to učinio - opširno i detaljno u 105 razgovora s jednim novinarom. U njega je imao povjerenja, a sada se s njim sudi. Razgovori su vođeni kada se slavljeni „kancelar ujedinjenja“ pretvorio u osumnjičenika za veliku utaju stranačkih donacija, kada su ga kritizirali stranački kolege, a njegova supruga Hannelore počinila samoubojstvo. Bio je nisko pao, pa je možda zato za njega predstavljalo olakšanje da kaže sve što misli. U svakom slučaju tonski dokumenti imaju težinu. Čovjeku se smračilo pred očima i počeo je udarati oko sebe.

I Christian Wulff, koji je kasnije na kratko bio predsjednik Njemačke, nije ostao pošteđen. „On je obična nula“, okarakterizirao ga je grubo. A Wolfgang Schäuble, sadašnji ministar financija u kabinetu Angele Merkel, kojeg s dugo smatralo Kohlovim nasljednikom, izložen je optužbi da je u vrijeme afere s donacijama okupio Kohlove protivnike kako bi ga uništio. Osim toga, Kohl nije vjerovao da će Schäuble biti sposoban da uvede euro. Posebno su degutantne Kohlove primjedbe o Angeli Merkel iz doba kada još nije bila šefica njemačke vlade. A o svojoj stranci Kršćanskoj demokratskoj uniji (CDU) Helmut Kohl govori kao na obiteljskom skupu sazvanom da se nekoga osudi.

Kancelarkino ponašanje za stolom

Ona „ne zna jesti nožem i vilicom“, otrovno komentira tadašnji politički mentor buduće kancelarke Angele Merkel. Na državnim prijemima je Angela Merkel „tumarala unaokolo“, a Kohl ju je navodno više puta opominjao. Tako je on pred novinarom Schwanom ogovarao sve i svakoga. Nešto od toga sigurno danas ne bi tako rekao. Glavno pitanje, međutim, glasi: Čemu služe njegove teške riječi? Za povjesničare je ta građa nesumnjivo izuzetno interesantna. Za Kohla objavljivanje ovih razgovora dolazi u lošem trenutku. To je njegova povijesna ostavština koju nije želio objaviti za života. Ali Schwanovo objavljivanje ovih razgovora na svoju ruku ne odgovara ni njemačkim demokršćanima, pošto stranku predstavlja kao leglo intriga. I Angela Merkel će odmah biti izložena pojačanoj medijskoj pažnji – zbog ponašanja za stolom. No svima nama će „Helmutov svijet“ sigurno donijeti još puno zadovoljstva.