Poljska - emancipacija predsjednika

"Ako netko pita, nisam tu" kaže "Šef" svojoj sekretarici. "A ako zove predsjednik?", pita sekretarica. ""Je li predsjednik uopće 'netko'?", uzvraća "Šef". Ovo je scena iz jedne popularne poljske satirične serije "Uho 'preceza'" (pri čemu "precez" može značiti i premijer i crkveni vjerodostojnik ali i šef općenito). U ovom slučaju je svemoćni "precez", šef nacionalno-konzervativne stranke PiS, Jarosław Kaczyński. Predsjednik, koji je toliko nevažan da si njegovo ime ne može upamtiti ni sekretarica pa ga malo naziva "Adrian" malo "Andrzej", se u svakoj epizodi pojavljuje kao pristojan, sramežljiv i kako vječito čeka ispred kancelarija da ga "šef" primi.

No izgleda da je sada tomu došao kraj. "Adrian" se pretvorio u Andrzeja Dudu. Dokaz tomu je veto na dva od ukupno tri zakona o reformi pravosudnog sustava i dokaz za političku emancipaciju  mladog predsjednika.

Potpuno nepoznati kandidat

Kada je Andrzej Duda 2015. proglašen predsjedničkim kandidatom nacionalno-konzervativne stranke PiS, je čak i među dobro informiranim novinarima nastalo čuđenje. Mnogi novinari su isprava mislili da se radi o šefu poznatog sindikata Solidarnosc, Piotru Dudi. Andrzej, koji s Piotrom nije u rodu, je doduše obavljao visoke dužnosti u uredu predsjednika Lecha Kaczyńskog i bio je zastupnik u Europskom parlamentu. Ali politički nikad nije upao u oči. Iznenađenje je bilo još veće kada je Duda pobijedio i na predsjedničkoj fotelji zamijenio već pomalo umornog Bronisława Komorowskog i time postavio temelj pobjedi PiS-a na sljedećim izborima.

S komotnom parlamentarnom većinom i s jednim neiskusnim političkim posinkom u uredu predsjednika, činilo se kako Jarosław Kaczynski napokon može ispuniti svoj životni san: nacionalno-konzervativnu revoluciju popraćenu temeljitim moralnim preokretom. To je san o "jakoj državi" koja napokon razbija "komunističke mreže u pozadini" i "propale zapadno-liberalne elite" i Poljsku konačno vraća njezinim katoličkim i nacionalnim korijenima. U tom smislu su i tvorci spornog zakona Visoki sud u budućnosti vidjeli kao ustanovu koja će se pozivati na "kršćanske vrijednosti".

Sudovi u službi vlade?

Za moralni preokret kod najviših sudaca u zemlji se trebao pobrinuti ministar pravosuđa koji je ujedno i glavni državni odvjetnik. Zakoni, koje su prošli tjedan prihvatila oba doma parlamenta, predviđaju da se svi najviši suci po dekretu pošalju u mirovinu. Izbor nasljednika bi tada trebao preuzeti ministar pravosuđa.

To je predsjedniku Dudi bilo previše. Njegov veto je hrabar, dosljedan i ispravan. Njegova funkcija osobnog "bilježnika" velikog "Šefa" i njegove nacionalno-konzervativne revolucije je sada povijest. Ova odluka je hrabra ne samo zbog toga jer  Duda po prvi put staje na put svom političkom poočimu, nego i okreće leđa i dobrom dijelu svojih birača. Osim toga ga iz njegovog vlastitog političkog tabora optužuju da je pokleknuo pred prosvjedima oporbe i time surađuje s neprijateljima nacionalno-konzervativne revolucije.

No odluka je dosljedna jer Jarosław Kaczynski i njegovi sljedbenici već danima ignoriraju predsjednikova upozorenja. Duda je apelirao na parlament da odluku o spornim zakonima donese promišljeno, a ne po hitnom postupku. I u tomu ima pravo. Jer zakoni su puni kontradikcija. Veto na takav zakon nema samo veze s moralnim principima, nego se jednostavno radi o temeljnoj odgovornosti naspram države kojoj je na čelu.

Dudin pokušaj pronalaska kompromisa

I Duda je također u pravu kada kaže da pravosudna reforma, koja mnogima u Poljskoj zaista mnogo znači, ne bi smjela doprinijeti raskolu u zemlji. Ovaj raskol je od pobjede PiS-a još veći i to na kraju zahvaljujući i beskurpuloznoj i agresivnoj politici Jarosława Kaczynskog. Pristup njegovog, upravo izgubljenog političkog posinka je zato ispravan: pokušaj stvaranja kompromisa i pronalaženje što veće podrške za političke naume.

Prijedlog predsjednika da se članovi gremija koji biraju suce ne biraju jednostavnom, nego kvalificiranom (3/5) većinom pokazuje njegovu svijest za potrebu pronalaženja kompromisa i "blažih" rješenja. Iako se iznenađenje i ogorčenje kod Jarosława Kaczyńskog mogu činiti velikim, Duda je ipak, kao malu utjehu, potpisao i propustio treći sporni zakon po kojem ministar pravosuđa smije imenovati suce na nižim pravnim instancama. Predsjednik Duda je u međuvremenu naučio i to da i protivnicima mora ostaviti mrvicu dostojanstva. Andrzej Duda se razvija zajedno sa svojim položajem. Predsjednik je napokon postao "netko".