Nije to kraj ere Merkel
6. rujna 2016
"Sumrak kancelarke", "koliko će još pljuski izdržati Merkel?“, „Izborni debakl za Merkel“ – Njemačka se s tim naslovnicama probudila. Već proteklih mjeseci se uvijek iznova događao jedan od onih trenutaka u kojima se čini kako se kancelarstvo Angele Merkel bliži kraju: nakon njezinog spornog „Uspjet ćemo“ prije godinu dana i podmetanja vatre u izbjegličkim domovima, nakon kelnske novogodišnje noći u kojoj se napadalo žene i kralo njihove novčanike i mobitele, nakon napada u Würzburgu i Ansbachu, koje su počinili azilanti. I svejedno je Merkel još uvijek kancelarka. Ona ne mijenja svoj stav po pitanju izbjeglica.
Ne pretjerati sa značajem pokrajinskih izbora
Naravno da je izborni rezultat u Mecklenburg-Vorpommernu (Mecklenburgu i Zapadnom Pomorju) neugodan poraz za CDU. I naravno da uspjeh Alternative za Njemačku (AfD), koja sad ima mandate u devet od 16 njemačkih pokrajinskih parlamenata, mora biti opomena etabliranim strankama. Desno od kršćansko-demokratskih stranaka Unije ne smije biti demokratske stranke, to je dugo vremena bila mantra CDU/CSU-a. I sada se AfD-om etablirala jedna takva stranka. I naravno da je za to kriva i izbjeglička politika Angele Merkel – upravo je kancelarka u kasno ljeto 2015. donijela tu odluku.
Ona nije blokirala put izbjeglicama koji su se „nasukali“ u Mađarskoj i time je njezina stranka morala progutati veliku knedlu. Jasno je samo po sebi da jedna takva dalekosežna odluka donosi i dalekosežne probleme. Ne iznenađuje činjenica da to nije uvjerilo baš sve unutar CDU-a. I nije nikakva novost da sad desni populisti pokušavaju ispuniti politički vakuum desno od centra.
Ni prije pet godina CDU nije prošao najbolje
No ishodu ovih izbora ne bi trebalo davati preveliku težinu. Mi ipak govorimo o lokalnim izborima u jednoj saveznoj pokrajini čiji birači su oduvijek naginjali protestnom ponašanju na biralištima. Od 2006. ovdje u parlamentu sjedi desno-ekstremna Nacional-demokratska stranka Njemačke (NPD). Znači, govorimo o jednoj pokrajini u kojoj je desna opcija oduvijek nailazila na plodno tlo. Pokrajini u kojoj su političke krajnosti, kako desnog, tako i lijevog spektra, tradicionalno dobro zastupljene. I pokrajini u kojoj je CDU i prije pet godina, dakle mnogo prije izbjegličke krize, osvojio tek nešto više od 20 posto glasova.
Mnogo mudrije bi bilo reći: izgubili su samo četiri posto u pet godina tijekom kojih se mnogo toga u zemlji promijenilo. Mecklenburg i Zapadno Pomorje je pokrajina koja, na saveznoj razini, gospodarski ne igra gotovo nikakvu ulogu. Tomu treba pridodati da ovdje obitava svega 1,3 milijuna birača od kojih je samo 60 posto izašlo na izbore. I to malo birača se odlučilo za to da sve ostane po starom: nastavak Velike koalicije. 800.000 građana u zemlji od preko 80 milijuna, ne može odlučivati o kancelarskoj poziciji.
Merkel sada mora zauzeti jasan stav
No pravi problem CDU-a u Mecklenburgu i Zapadnom Primorju nije bila Merkel nego vrlo nepopularni kandidat stranke u ovoj pokrajini Lorenz Caffier. Njegova predizborna kampanja je pokazala da apsolutno nikakve koristi nema od kopiranja AfD-a. Caffier se rado predstavljao kao kandidat „zakona i reda“, bio je jedan od glavnih pobornika uvođenja zabrane burki. Pritom se zaista treba postaviti pitanje leže li problemi ove pokrajine zaista u pokrivalima za muslimanske žene. Na vrhuncu krize u Mecklenburgu i Zapadnom Pomorju je bilo prijavljeno svega 20.000 izbjeglica. Mnogi su ovaj dio Njemačke, kao uostalom i domaće stanovništvo, odavno napustili. Caffierova politika „čvrste ruke“ nije dovela do željenog cilja, birače AfD prebaciti u CDU tabor.
No unatoč svemu bi CDU zajedno s kancelarkom Merkel ishod izbora u Mecklenburgu i Zapadnom Pomorju trebao shvatiti kao poticaj. Ali ne za potpuni obrat dosadašnje politike nego za zauzimanje jasnog stava i predstavljanje činjenica. A to je da je 2016. mnogo manje izbjeglica stiglo u Njemačku, da je gotovo i posljednji od milijun izbjeglica, koliko ih je stiglo prošle godine, registriran i smješten po čitavoj zemlji. No isto tako bi bilo dobro kada bi CDU stao iza problema i javno i konstruktivno o njima raspravljao. I prije svega priznao greške kojih ima, bilo da se radi o integraciji, sporazumu s Turskom ili tempu kojim se rješava kriza. Jer realnost nije tako crno-bijela kakvom je pokušava prikazati AfD. Birači bi zasigurno znali cijeniti strategiju: manje oportunizma, više istine.