Macrona sada tek čeka posao

Macron je postao simbol pravog političkog srećkovića – oboružan jakim instinktom, brzim moždanim vijugama i sposobnim savjetnicima. Još nikada niti jedan francuski predsjednik nije krenuo ovako bombastično. Izbor kabineta u kojemu su se našli političari raznih boja, prvi nastupi na međunarodnoj pozornici i, konačno, ogroman uspjeh na izborima za nacionalni parlament koji mu je takoreći pao s neba. Moglo bi se doista pomisliti da Emmanuel Macron može i hodati po vodi.

No, ankete su predviđale još uvjerljiviju pobjedu – preko 400 zastupničkih mandata - što bi značilo dvotrećinsku većinu i potop svekolike konkurencije. To se nije dogodilo. Macron je osvojio solidnu apsolutnu većinu koja će mu olakšati djelovanje iz Elizejske palače. Doduše, broj centrista koji će sjediti u parlamentu je toliki da će u njemu sigurno biti žestokih trzavica. Jasno je da Macron od Francuza nije dobio bianco ček da radi što hoće – i to je jedna poruka ovih izbora.

Druga se možda krije u podatku da je manje od polovice birača uopće izašlo na birališta što je znak za uzbunu. Istina, sunce je u nedjelju baš bilo upeklo i zov vikenda na plaži je za mnoge bio neodoljiv. Uz to su Francuzi zasićeni politikom – ovo je bio četvrti put u zadnja dva mjeseca da ih zovu na birališta. Nije stoga čudo da nakon uzbudljivih predsjedničkih izbora sada interes pada. Osim toga, ankete su ukazivale na trijumfalni pohod "makronista" što je obeshrabrilo mnoge pristaše drugih stranaka.

Nakon trijumfalnog starta - gruba politička svakodnevica

U francuskoj politici još nitko nije imao ovako blistav početak, no time je i potencijal za kaos veći. U Macronovom još neukroćenom zastupničkom krdu mnogo je političkih novaka i onih koji su promijenili politički tabor, previše onih koji bi možda mogli zagorčati život predsjedniku kojem uglavnom duguju i svoj mandat. On će ih morati naučiti zastupničkoj disciplini. Osim toga pokret "Naprijed!" mora tek postati stranka. A to će teško proći bez prepirki. U tim bi previranjima neki od zastupnika mogli razočarano okrenuti leđa Macronu.

Nakon još jednog nedjeljnog slavlja, Macrona od ovog ponedjeljka čeka politička svakodnevica. Mladi predsjednik više nema razloga uvjeravati Francuze u svoje osobne kvalitete, ali mora ih uvjeriti u svoje planove i reforme. A to s tvrdoglavim Francuzima obično ne ide lako. Svaka vlast posljednjih desetljeća prije ili kasnije je pala na tome: ili je kapitulirala pred uličnim izgredima i općim štrajkovima ili je svoje reformske ideje razvodnila do neprepoznatljivosti kao što je to učinio Macronov prethodnik Hollande.

Emmanuel Macron ne može sebi dozvoliti defenzivu. Njegov ugled i uspjeh ovisit će od toga hoće li mu poći za rukom modernizirati zemlju i pokrenuti gospodarstvo. A to pak ovisi o tome hoće li on svoje sunarodnjake uspjeti odvratiti od toga da idu na barikade kada im smanji socijalna prava. Predsjednik će morati stalno balansirati između topline državnog ognjišta koje guši inicijativu i konkurentnost i hladne okrutnosti slobodnog tržišta koje u Francuskoj nikada nije podržavala većina građana.

Macron treba brze uspjehe

Zapravo se radi o socijalno-liberalnim reformama koje kao vražju rabotu proklinju i tvrdi ljevičari i preživjeli socijalisti i ekstremni desničari iz Nacionalne fronte. Kao barjaktari će u toj borbi opet nastupiti tvrdolinijaši među sindikalcima. Za predsjednika će to, već ovoga ljeta, biti prvi veliki ogled koji će pokazati može li razbiti ovaj začarani krug.

Nakon izbornih pobjeda, Macron je dobio popriličan kredit. Ali strpljenje je kvarljiva roba, zato će mu trebati brzi uspjesi, prije svega na tržištu rada. Možda će mu pomoći dobro raspoloženje koje je zavladalo u francuskom gospodarstvu nakon dugogodišnje depresije i to što Francuzi svih starosnih dobi izgleda odjednom ponovno vjeruju da se od njih i njihove zemlje može nešto učiniti.

Emmanuel Macron mora iskoristiti to dobro raspoloženje i kanalizirati ga u konkretna djela, mora od nade stvoriti šanse, i već najesen izaći s prvim rezultatima. Inače bi se oduševljenje birača moglo pretvoriti u novi val zasićenosti politikom ili radikalizaciju. Predsjednik, njegov kabinet i zastupnici u Parlamentu moraju opravdati ime svog pokreta "Naprijed!" i početi marširati žustrim korakom.