Francuski otpor reformama
17. lipnja 2017
U narodu je novi francuski premijer itekako omiljen. Odmah nakon što ga je francuski predsjednik imenovao za premijera, on je, kako je izjavio, krenuo u bitku za radna mjesta. Ali, vlada nema puno novca. Pariz želi ispoštovati kriterije sporazuma iz Maastrichta, a socijalna osiguranja su prezadužena. Deficit raste svaki dan, ako se ima u vidu da je tri milijuna Francuza nezaposleno i da je sve veći broj onih koji ne uplaćuju doprinose.
Premijer, međutim, ima plan. Zaposleni u javnim službama bi kasnije odlazili u mirovinu, a socijalno osiguranje bi se moralo reorganizirati. Stručnjaci govore o najvećoj reformi u Francuskoj od 1945. godine pod nazivom "Sécurité Sociale". Novi francuski premijer, koji nije navršio ni 50. godinu života, nije za reformu pridobio ni umjerenu francusku sindikalnu organizaciju CFDT.
Ali, nekoliko tjedana kasnije vjetar počinje puhati u drugom smjeru. Radikalno orijentirani sindikati poveli su generalni štrajk, kojem će se pridružiti dijelovi stanovništva. Tri duga tjedna u Francuskoj jedva da voze vlakovi, pošta se više ne dostavlja. Nema ni redovitog odvoza smeća, niti rada komunalnih službi. Vojska izlazi iz vojarni kako bi osigurala opskrbu stanovništva.
Tko sada misli da je radnja smještena u vrijeme predsjednika Emmanuela Macrona i njegove vlade, grdno se vara. U pitanju je 1995. godina i u Francuskoj je vladao kaos, nakon što je premijer Alain Juppé zemlji propisao "kuru globalizacije". Na kraju je sa svojim planovima o reformi mirovinskog sustava morao popustiti pod pritiskom ulice odnosno demonstranata.
Emmanuel Macron se u to vrijeme 1995/96 nalazi pred polaganjem mature, a u proljeće 2006. tek što je, kao mladi početnik, dobio posao u državnoj službi, dolazi do toga da još jedna francuska vlada, pod valom studentskih prosvjeda, odustane od planirane reforme tržišta rada.
Socijalni dijalog tradicionalno slab
Promatrači se slažu u mišljenju da oba reformska pothvata nisu propala zbog nedostatka volje za reforme od strane Francuza već zbog grešaka u komunikaciji koje je počinila vlada. "Francuzi imaju velika očekivanja od države u pogledu socijalne zaštite", kaže politologinja Julie Hamann iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) u Berlinu. "Kada se najave reforme, koje predstavljaju smanjenja socijalnih davanja, vrlo brzo se bude emocije i strah."
No sada su mladi predsjednik Macron i njegova vlada najavili korjenite reforme, proglasivši ih prioritetom svoga mandata. U idućih godinu i pol dana vlada namjerava provesti šest sveobuhvatnih socijalnih reformi. Sve to bez obzira na otpor radikalnih sindikata, koji su za idući ponedjeljak najavili prve prosvjede. Politologinja Hamann, koja istražuje prosvjedni pokret u Francuskoj, smatra da je sada ipak dobar trenutak za provedbu reformske agende. "U Francuskoj općenito vlada mišljenje da su reforme nužne, pa čak i među sindikatima. Postoji i volja da se one provedu." Macron se ne mora pribojavati otpora reformama iz vlastitih redova. Nakon izborne nedjelje, predsjednik bi morao raspolagati s velikom većinom u Parlamentu, potrebnom za reforme.
Promjena svijesti
Vladi na ruke ne ide samo promjena svijesti u Francuskoj nakon 20 godina neuspješnih pokušaja da se provedbu reforme. I promjena odnosa snaga u sindikatima bi mogla pojednostaviti reformske pregovore.
Radikalni sindikat CGT, desetljećima najjači u Francuskoj, izgubio je utjecaj u redovima umjerenih predstavnika radnika. Taj tabor je sada načelno spreman na dogovor sa sindikatima. Osim toga, predsjednik Macron je upućen na tzv. "reformski mandat", jer je tijekom izborne kampanje najavio štednju i sveobuhvatna kraćenja. Za uspjeh svega toga je, po mišljenju Julie Hamann, važno da se sve dobro iskomunicira. "Ključ je u načinu na koji predsjednik Macron bude komunicirao sa socijalnim partnerima i stanovništvom."
Novi francuski premijer Edouard Philippe za predstojeće pregovore može izvući pouke iz iskustava svog političkog mentora Alaina Juppéa. Juppé je u jesen 1995. imao oštar kurs prema demonstrantima, što je rezultiralo gubljenjem autoriteta, a kasnije i gubitkom vlasti i padom vlade.