Loš signal za budućnost
Dobronamjerna uvjeravanja, diplomatske posjete, beskrajne sjednice – ništa nije pomoglo. Istočnoeuropske zemlje su strateški odlučile stati na put konsenzusu. Pri tome se ovdje radilo tek o raspodjeli 120.000 izbjeglica koje su već na teritoriji Europske unije. Za manje države to u praksi znači da bi trebale primiti svega po nekoliko tisuća ljudi kojima treba pomoć. Ali četiri vlade su ipak odlučile da ih nadglasa uvjerljiva većine, samo kako bi svojim građanima mogle reći da ih, eto, EU prisiljava da prime izbjeglice.
Time su Mađarska, Češka, Slovačka i Rumunjska jaz između istočne i zapadne Europe proširili u provaliju. S vjetrom su prohujali svi pozive na solidarnost i europske vrijednosti. Šefovi vlada u Pragu i Bratislavi prkosno su najavili da nemaju namjeru popustiti volji većine. U svojim zemljama vode odvratnu kampanju protiv tražitelja azila iz islamskih zemalja po formuli: izbjeglice su muslimani, a muslimani su teroristi. Time otvoreno krše europske ugovore koje su njihove države potpisale. Reakcije drugih europskih lidera i institucija do sada su bile slabašne. Kada uz to bavarski konzervativci u goste pozivaju mađarskog premijera Orbana, onda je to ulagivanje ksenofobima.
Katastrofalan signal
Zapravo odluka europskih ministara unutarnjih poslova o raspodjeli izbjeglica ne donosi mnogo toga. Provodit će se polako i neće riješiti akutne probleme. Tko će se smilovati tisućama ljudi koji upravo prelaze preko Balkana? S njima se igra cinični ping-pong, gura ih se od jedne zemlje do druge, iscrpljeni su i bez perspektive. Skandalozne su takve slike usred Europe, ali o tome u Bruxellesu nije bilo ni riječi. Tamo se radilo samo o simboličnom početku procesa raspodjele već pristiglih izbjeglica – teško da će se pod ovim okolnostima slični dogovori postići za veći broj ljudi koji stižu. To je europski način da se zabije glava u pijesak: žmirimo pred velikim problemima i počinjemo malim koracima. Ali izbjeglička kriza je itekako realna – tu nije dovoljno simulirati akciju.
Kako dalje? Hoće li, kada se bude pričalo o stalnim kvotama za raspodjelu izbjeglica, ponovo biti nadglasavanja? Hoće se isto dogoditi kada se bude mijenjao već odavno zastarjeli Dublinski sporazum? Ako se ovako nastavi, europska izbjeglička politika će godinama ostati gradilište na kojem jedva da su udareni temelji – zajednička pravila bit će samo iluzija.
Šefovi država i vlada će na svom summitu također izbjegavati rješavanje stvarnih problema. Umjesto toga najavili su da će govoriti o vanjskoj politici, ratu u Siriji, situaciji u Eritreji i tako dalje. Jednako bi korisno bilo ako bi čavrljali o vremenskim prilikama.
Ovaj raskol u Europskoj uniji gori je od svih prethodnih jer se radi o temeljnim vrijednostima Europe. I to zato što nekoliko novijih članica EU misli da se u Bruxellesu samo dijeli novac, da imaju samo prava, ali ne i obveze. Šteta što je tako komplicirano ukinuti im milijarde eura subvencija koje dobivaju. Najviše šokira pogled na samo dno politike u nekim zemljama Europske unije. Njima je svejedno kakav će ugled uživati kod susjeda, to su propovjednici mržnje koji umišljaju da brane kršćanski Zapad.