Sve se na koncu odigralo vrlo brzo. Još u utorak je prvi čovjek Volkswagena demonstrirao želju da se bori i spasi i svoj i ugled koncerna, obećavao je potpunu transparentnost. Samo 24 sata kasnije era Winterkorna je postala povijest - i dobro je da je tako. Ovdje se radi o dobrom glasu cjelokupne autoindustrije, odnosno njemačke industrije u cijelom svijetu. Zbog toga je Volkswagenu potreban novi početak.
Martin Winterkorn je bio menadžer "stare škole". Više patrijarh, nego šef Upravnog odbora jednoga globalnog koncerna. To već odavno nije bilo u duhu vremena. Najmoćniji lider njemačke privrede morao je otići jer je izgubio kontrolu nad "svojim" poduzećem. Koncernom koji je odveo do svjetskog vrha. Međutim, u krizi se brzo zaborave dojučerašnji uspjesi. Prije samo tjedan dana za članove Nadzornog odbora on je bio "najbolji mogući menadžer", a sada je izgubio njihovo povjerenje.
„Najbolji mogući menadžer“
Šefovi Volkswagena nisu imali drugog izbora nego da top-menadžeru pokažu izlazna vrata. On dragovoljno nije htio otići i za nekoliko dana bi se ionako produžio njegov ugovor. A to bi bilo nezamislivo u sadašnjim vremenima, i to ne samo zbog pravnih nepoznanica. Na koncu su svi (po)vukli konopac u istom smjeru. Predstavnici radnika brinu se za 600.000 kolegica i kolega diljem svijeta, a vlasnici kapitala za svoj novac i ugled.
Za Winterkorna, čovjeka naviklog na uspjehe, bio je to valjda najgorči dan u životu. Na koncu jedne tako spektakularne karijere ostale su samo krhotine. Da se prije pola godine povukao s čela koncerna i oslobodio mjesto nekom mlađem, mogao si je uštedjeti taj scenarij. Martin Winterkorn je propustio pravi trenutak za odlazak iz Volkswagena.