Koliko video nadzora je dobro, a koliko previše?

Skupina mladića sama se prijavila policiji nakon što je u božićnoj noći zapalila jednog beskućnika na stanici podzemne željeznice u Berlinu. No prijavili su se tek nakon što su objavljene snimke nadzornih kamera. Govori li taj slučaj u prilog uspjehu video nadzora?

U raspravi o pojačanom nadzoru na javnim mjestima uglavnom se radi o tri aspekta: razjašnjavanju kriminalnih slučajeva, prevenciji i osjećaju sigurnosti. I nakon terorističkog napada na božićnom sajmu u Berlinu sve su glasniji zahtjevi za postavljanjem većeg broja nadzornih kamera u gradu. Naime, na trgu Breitscheidplatz, na kojemu se dogodio napad, nema video nadzora pa tako policija u istrazi nije ni mogla upotrijebiti snimke s mjesta zločina.

Snimke privatnih mobitela

"Pomalo je apsurdno da vlasti pozivaju građane da im pošalju svoje snimke načinjene privatnim mobilnim telefonima, a istovremeno se protive javnom video nadzoru", kaže za DW Ernst Walter, potpredsjednik Njemačkog sindikata policajaca. On priznaje da se ni video nadzorom ne mogu spriječiti teroristički napadi poput onog u Berlinu, ali ističe da bi kamere mogle pomoći u potrazi za počiniteljima.

Nakon teških kaznenih djela poput zlostavljanja žena u novogodišnjoj noći u Kölnu, masovnog ubojstva u Münchenu ili terorističkog napada u Berlinu uvijek se pokreće politička rasprava o sigurnosti i pojačanom video nadzoru. No to nije samo pitanje sigurnosti, nego i zaštite osobnih podataka građana. Tako je Savez sudaca upozorio da nadzor može ograničiti slobodu građana i prekršiti temeljna prava.

Kritičari video nadzora opovrgavaju njegovu učinkovitost kako kod prevencije, tako i kod pronalaženja zločinaca. Berlinska povjerenica za zaštitu podataka Maja Smoltczyk je za njemačku novinsku agenciju dpa izjavila da teroristi, ali i pojedinačni počinitelji koji iracionalno djeluju pod utjecajem alkohola ili narkotika neće odustati od svojih djela zbog video nadzora.

Nema jamstva za sigurnost

Dapače, teroristi čak ciljano traže pozornost javnosti i dobrodošle su im slike s poprišta terora. Bivši savezni povjerenik za zaštitu podataka Peter Schaar kao primjer navodi napade u Londonu 2005. Kaže da su se teroristi svjesno prezentirali pred video kamerama: "Jer su se, naravno, nadali da će te slike, kao što se na kraju i dogodilo, naći put do medija i pojačati učinak terorističkog napada." 

Prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja, 60 posto građana želi proširenje video nadzora u Njemačkoj. No pitanje je bi li se u tom slučaju stvarno povećao i osjećaj sigurnosti kod stanovništva.

Prije nekoliko tjedana pažnju je privukao još jedan slučaj iz berlinske podzemne željeznice: jedan muškarac je nogom udario ženu tako da je pala niz stepenice i imala veliku sreću da je samo slomila ruku. Policija je objavila video snimku tog brutalnog čina i nakon toga je počinitelj otkriven. Ali mnogi  upozoravaju da ovakve  snimke mogu izazvati strah kojeg do tada nije bilo.

Primjerice, jedan Berlinčanin koji je vidio ovaj video možda pri svojoj idućoj vožnji podzemnom željeznicom neće moći tako lako iz glave izbaciti te grozne slike.

Peter Schaar kaže da se ljudi neposredno nakon terorističkih napada ili drugih teških kaznenih djela osjećaju jako nesigurnima i onda bi bili spremni i na odricanje od svoje slobode i temeljnih prava - u korist sigurnosti. No Schaar to obećanje smatra opasnim, jer ga se ne može ispuniti: "Veći broj video kamera automatski ne znači i veću sigurnost."