Koalicija na dvije pozornice

To je zvučalo kao nekada, u vremenima kada se njemačka politika bavila stvarima koje zaista zanimaju ljude između Alpa i Sjevernog mora. Koalicija CDU/CSU i SPD, koju predvodi Angela Merkel, do iduće jeseni želi skinuti s dnevnog reda teme kao što su: porez na nasljedstvo, fleksibilne mirovine, ista plaća za žene i muškarce (ili barem poboljšanja na tom području), i još neke stvari koje su u posljednje vrijeme predmet rasprava. Koalicija je, uostalom, već postigla ponešto, kao što je dogovor o minimalnom dohotku. Ali, što sve to vrijedi kada tri najvažnije figure, kancelarka, šef SPD-a i šef CSU-a, ostavljaju dojam da stalno rade jedno protiv drugog kada je riječ o izbjegličkoj krizi?

Na njihovom sastanku tema izbjeglištva nije ni spominjana. To je korisno za mir u kući, ali je i pored toga – loše. Jer, birači bi rado znali kako će se ta tema dalje razvijati.

CSU je odavno oporba

Činjenica je da je prije godinu dana Angela Merkel rekla: „Uspjet ćemo!“, i tada je CSU s Horstom Seehoferom na čelu praktično napustio koaliciju. Jasno je da u Berlinu još uvijek sjede ministri iz te stranke. Ali, CSU je sada zapravo oporba. Od tada je koalicija dvaput mijenjala zakon o azilu, pooštrila mjere vraćanja migranata iz Njemačke, i profitirala od toga što su druge zemlje zatvorile rute za zbjegove prema Europi.

Osim toga, kancelarka je smislila i deal s Turskom. Dakle, koalicija jest radila, ali sada više nisu važne činjenice. Velika koalicija postoji na dvije pozornice: za radnim stolom u vladinom kabinetu i u javnim sukobima. Kancelarkini fanovi kažu da ona nikako ne smije popustiti. Mnogi među njima nisu ni članovi ni birači CDU-a – riječ je o mnogim socijaldemokratima ili Zelenima, ali i o tisućama dragovoljaca koji pomažu izbjeglicama. „Uspjet ćemo!“ – taj slogan bi trebao i dalje važiti. Protivnici Merkelove žele da ona prizna da se prevarila. Takvih je mnogo upravo u redovima CDU-a. A CSU traži tzv. gornju granicu – ograničavanje broja izbjeglica koje dolaze u Njemačku. Kada se diskutanti iz različitih stranaka vladajuće koalicije nađu zajedno u nekoj televizijskoj emisiji, nitko ne bi pomislio da su zajedno na vlasti. A Bavarcima (CSU) je ionako najvažnija – Bavarska.

Svi su nervozni zato što je to „Uspjet ćemo!“ probudilo zloduha koji je spavao. Uvijek je postojala nesnošljivost prema strancima, ali sada je ona dobila i kućni broj za koji se može glasovati na izborima, što ranije nije bilo slučaj. I zato sada u koaliciji svatko upire prstom u onoga drugoga i kaže: „To je tvoje maslo!“

Borbe oko sporednih stvari

Horst Seehofer pušta da se javno raspravlja o tome je li njegovom CSU-u potreban vlastiti kandidat za kancelara, treba li posjetiti kongres CDU-a – ili Angela Merkel treba posjetiti njegov stranački kongres. Sigmar Gabriel (SPD) kaže da je Merkel samo rekla „Uspjet ćemo!“, ali da poslije toga nije postigla ništa. U redu – i SPD je svo vrijeme bio na vlasti. A Angela Merkel ne kaže ništa – uostalom, tako je uvijek i postupala.

Kako bi bilo da ovi protagonisti rezimiraju što su na planu izbjegličke politike učinili u posljednjih godinu dana? Što je bilo dobro, a što ne? Što ujedinjuje tri stranke? Što ih razlikuje od AfD-a koji svoje kampanje gradi na strahu? Tada bi se ponekom bar vratio osjećaj da se vlada zajednički – i pored sporova.

To se, naravno, neće dogoditi. Ali, ne bi bilo loša ideja, bar teoretski. Zar nije tako?