Kineska umjetnost - mnogo više od Aija Weiweija

U Njemačkoj gotovo i ne postoji nitko osim njega: Ai Weiwei, disident iz Pekinga, neosporno najpoznatiji umjetnik Kine. On je jedini kojeg poznaje široka publika. Mirno se može reći da je kineska vlada bila ta koja ga je ovdje učinila poznatim. Najkasnije u trenutku njegovog uhićenja 2011. godine kada se dogodio val podrške, između ostaloga, baš iz Berlina, gdje je htio imati atelier, i u kojem je dobio status (gostujućeg) profesora.

Ni na otvaranje njegove do sada najveće izložbe na svijetu nije smio doputovati: od početka travnja Martin Gropius Bau "Evidence" prikazuje naime izložbu, umjetničku osudu povrede ljudskih prava u Kini. Više od 72 000 posjetitelja je do početka ovog tjedna pogledalo ovu izložbu. U njemačkim kinima uskoro počinje i prikazivanje drugog dokumenatarnog filma o njemu. Koji umjetnik je postigao toliko mnogo?

Susret s policijom

Pa ipak, Ai Weiwei nije jedini. Naprotiv. Na zapadu jedva da itko zna da u Pekingu postoji jedna iznad svega živa, rastuća umjetnička scena. Uz duhovite ili provokativne, sjetne, tužne, a često svakako i političke radove kineski umjetnici proširuju granice mogućega. Primjerice, performance Suan Yuana i Penga Yua u kojem lažni policijski automobili jure i bruje noćnim Pekingom usprkos strahu od prave policije i restrikcija. "To je pokret otpora. Jako su se bojali ali se nije ništa dogodilo Policija nije ništa primijetila, jer uvijek postoje ljudi na visokim položajima, koji koriste policijski automobil kako bi jednostavno mogli slobodno voziti", kaže kustosica Guo Xiaoyan.

Video ovog performancea, odnosno, ove satirične akcije sada se može vidjeti na berlinskoj izložbi "Die 8 der Wege" ("Osam puteva"). Osebujan naslov aludira na kineski sretni broj osam koji je ujedno i simbol beskonačnosti. Poruka ove izložbe i naslova je - mnogi putevi vode ka umjetnosti. Osim već spomenute dvojce, ovdje je i umjetnik He Xiangyu i njegov rad iz 1986. godine kojim ovaj umjetnik izražava svoj otpor prema kapitalizmu. On je godinu i pol dana Coca Colu "pustio da se kuha", sveukupno oko 120 tona tekućine, iz koje je na kraju nastala poput lave gruda od otrovne mase.

Ogrebotine na mitu o Ai Weiweiu?

Nekoliko metara dalje na istoj izložbi, leži Ai Weiwei: oboren, s licem prema podu. Plastika koja izgleda kao da je prava, koju je He Xiangyu dovršio 2011. godine ubrzo nakon uhićenja Ai Weiweia. Naslov "The death of Marat" podsjeća na ubojstvo francuskog radikalnog revolucionera 1793. godine od strane sljedbenice odanih kralju. Ai Weiwei je prikazan u plavom odijelu kakve obično nose kineski politički dužnosnici, čime je u ovom radu uneseno dvostruko značenje - Ai Weiwei ovdje je takoreći i žrtva i počinitelj? Gledatelj se u svakom slučaju može upitati - Grebe li to netko iz mlade generacije po mitu o umjetniku koji se tako dobro uklapa u zapadanjačku sliku kineskog disidenta i samim time ispunjava njihova očekivanja?

"Kineska umjetnost prije svega nije nešto što se može odmah razumijeti", kaže njemački kustos Andreas Schmid, koji je dugo živio u Kini i koji prati tamošnju umjetničku scenu već 30 godina. "Način AI Weiweia je za nas na zapadu zanimljiv. Ovaj je umjetnik socijaliziran u SAD-u. No, za mnoge Kineze njegov način nije pravi. S problemima bi se prema njihovom mišljenju trebalo baviti na drugačiji način", kaže on.

Sex i nadziranje

A koji su to i kakvi načini, to se može vidjeti kod mnogih mladih umjetnika u Pekingu. Primjerice, Yang Yuling koji tematizira homoseksualnost na jedan suptilan i gotovo profinjen način. "Nadzirat ću tvoj moral u svakom trenutku" naziv je jednog od njegovih radova. Ova slika prikazuje homoseksualni par pri spolnom odnosu na otvorenom - okružen nadzornim kamerama. I ovaj se rad naravno može vidjeti u Berlinu.

Između cenzure i anarhije

Drugim riječima, kineski umjetnici se bave temama koje su itekako aktualne u njihovoj zemlji ali i izvan: nadiziranje, kontrola medija, uništavanje okoliša, zlouporaba moći...U video uratku Sun Yuana i Peng Yua mogu se primjerice vidjeti muškarci koji s povezom preko očiju vrlo vješto rastavljaju oružje na dijelove i ponovno ga sklapaju - ovoga puta je riječ o zajedljivom komentaru kult oružja. Film je trebao biti snimljen i Kini ili u SAD-u. Međutim, u niti jednoj ovoj zemlji umjetnicima nije pošlo za rukom dobivanje dozvole. Na kraju su film snimili u Ukrajini.