Kava kao spas od slumova

Mladi zemljoradnik Jackson Rugara kroči odlučno u gumenim čizmama, plodna crnica kenijske visoravni mu se lijepi za potplat. Na putu prema svojoj skromnoj kolibi prolazi kroz povrtnjak. Unutra u kolibi - sjedeća garnitura na podu od nabijene zemlje. Po zidovima vise listovi starih kalendara s portretima nogometaša ili vedutama europskih gradova. Kišno je razdoblje, kapi uz veliku buku udaraju o limeni krov. „Ja sam se svjesno odlučio za poljoprivredu zato jer mogu zaraditi i biti sam svoj šef. Nitko me ne može izbaciti", priča Jackson. Njegova budućnost, kako vjeruje, leži u kavi. Jackson je član zadruge mladih poljoprivrednika koji zajednički uzgajaju kavu. Zarada zadruge se vraća zadrugarima u obliku mikro-kredita. Jackson je taj novac iskoristio i kupio kravu koja se već dva puta otelila. Osim toga prodajom mlijeka zarađuje toliko da može bez problema vraćati kredit. Jackson je toliko oduševljen životom na selu da sljedeće godine zajedno s jednim prijateljem želi investirati u pčelarstvo.

Kasno otkriće života na selu

Jackson nije oduvijek bio oduševljen životom na selu. Nakon škole je izučio za električara i dvije godine je radio u kenijskoj metropoli Nairobiju. No tada se, prije tri godine, vratio u rodni Kangocho, mjesto usred plodne kenijske visoravni. Otkriva nam i zašto. „U Nairobiju se doduše zarađuje mnogo više. No i život je skuplji. Sve se mora platiti: voda, stanarina, struja. Ovdje je mnogo manje izdataka, a prodajom poljoprivrednih proizvoda čak ostvarujemo veću dobit nego u Nairobiju", priča Jackson. Poljoprivreda je dugo vremena bila smatrana nečim čime se bave samo starci koji ostaju na zemlji. Međutim, sada se to promijenilo. Barem što se tiče središnjeg dijela zemlje gdje se uzgaja kava. Nedaleko Jacksonove kolibe nalazi se zadruga Gikanda koja se bavi uzgojem kave. Ova zadruga je zbog kvalitetne kave poznata u cijelom svijetu. Trenutno se provode školovanja, uzgajivači kave sjede u improviziranim učionicama, razgovaraju s instruktorima. Trenutna tema je ekološki održiva borba protiv nametnika. Cilj je povećanja uroda po stablu koji trenutno oscilira između pet i 15 kilograma.

Polje je moj ured

 „Ako mi treba više novaca, jednostavno uzgajam više kave. To je tajna. Naravno da je posao naporan, zato se i tako intenzivno bavim svojom plantažom. Moje polje je moj ured. Svakog jutra dolazim ovamo i provjeravam kako se osjećaju moje biljke", priča poljoprivrednik Charles Wanjohi dok istodobno skida crvene plodove sa stabala njegove visine. Charlesova odjeća (polucipele i odijelo) zaista više pristaje nekom uredu nego vlažnom polju. No to nije važno. Njegova stabla godišnje urode i do 12 kilograma. Charles bi htio više. I kvaliteta je važna. Jer kvalitetniji plodovi donose više novca. Cijena kave je trenutno dobra, poljoprivrednicima zadruga plaća 105 šilinga za kilogram, oko 80 euro-centa. Bilo je razdoblja kada je cijena bila samo desetinu od današnje. „Trenutno se ne mogu požaliti. U 20 godina otkako se bavim uzgojem kave mogu kupiti još zemlje kako bih povećao urod", kaže Charles.

Novac nigdje ne pada s neba

I Jackson i njegova supruga Shelmy su zadovoljni. Uvjereni su da će im uzgoj kave pomoći u školovanja njihove dvoje djece. Shelmy ne sanja ni o Nairobiju niti nekoj europskoj metropoli nego o svom Kangochiju. „Za sve u životu se treba naporno raditi. Ne vjerujem ni da je drugdje drugačije. Ni u Europi ne možete samo sjediti i čekati da vam novac padne s neba. I ovdje se može zaraditi ako se naporno radi i obavlja posao koji usrećuje", zaključuje mlada poljoprivrednica.

Bettina Rühl (ARD Nairobi)