1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Karamarkov manevar – igra na sve ili ništa

Siniša Bogdanić, Zagreb16. lipnja 2016

Šef HDZ-a Tomislav Karamarko dao je taktičku ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade RH. Više ne želi biti ni premijer, a očuvanje ovog saborskog saziva za njega je pitanje političkog preživljavanja.

https://p.dw.com/p/1J7MV
Foto: picture alliance/PIXSELL/J. Galoic

Samo par sati nakon što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa potvrdilo daje bio u sukobu, šef HDZ-a Tomislav Karamarko dao je ostavku na mjesto potpredsjednika vlade. Uslijedila je završnica lova na 76 saborskih ruku koje bi HDZ-u trebale omogućiti preslagivanje saborske većine, predlaganje novog mandatara i izbjegavanja izbora. Rezultati bi trebali biti poznati uskoro.

„Nikakvi mostovi, nikakvi mostići ni stazice ni Milan Bandić…“ riječi su vođe Domoljubne koalicije Tomislava Karamarka s kraja listopada prošle godine izrečene u ličkom Gospiću. Bilo je to vrijeme predizborne kampanje i Karamarkova prilika da po prvi puta osvoji vrh vlasti. HDZ je jašući na valu obračuna s nevidljivim komunistima i unutarnjim neprijateljem poručio da se vraća doktrini stranačkog osnivača Franje Tuđmana. Vrijeme je pokazalo da ništa od izrečenog nije bilo istina, jer ono što se dogodilo, sigurno nitko nije očekivao.

Pri vrhu, ali ne i na samom vrhu

Petrov, Karamarko i Orešković u Saboru (22.1.2016.)
Petrov, Karamarko i Orešković u Saboru (22.1.2016.)Foto: Reuters/A. Bronic

Nakon objave relativne izborne pobjede Domoljubne koalicije koju je vodio, Karamarku je postalo jasno da mu je željena premijerska fotelja nikad bliža, a istovremeno nedostižna. Nakon dugotrajnih pregovora s politički nekoherentnim Mostom nezavisnih lista, i nikad objašnjenog okretanja Mosta od SDP-a prema HDZ-u, sklopljena je koalicija koju Most nikada nije htio nazvati tim imenom.

Karamarko je tako učinio prvi ustupak i umjesto sebe u Banske je dvore postavio financijskog stručnjaka izraelske Teve, kanadskog Hrvata, nominalno nestranačkog Tihomira Oreškovića kojeg su mnogi smatrali tek privremenom instalacijom dok ne dođu bolja vremena za šefa stranke. A Orešković je pak dugo birao između kandidata koje su mu manje Most, a više HDZ nudili. Kako taj izbor od početka nije bio sretan, Karamarko je već nakon nekoliko dana morao tražiti novog ministra branitelja umjesto Mije Crnoje, a koji je „utopljen“ u skandalu oko lažne prijave prebivališta i optužbi za nenamjensko trošenja braniteljskog kredita. Crnoja je, podsjetimo, najavljivao i registar domaćih izdajnika, projekt od kojeg se odustalo, baš kao i od lustracije.

Neizvjesna Karamarkova budućnost

Iako su rijetki vjerovali u dugovječnost ovakvog političkog eksperimenta, raspad Banskih dvora se dogodio neočekivano brzo, a nakon što je tjednik Nacional objavio dokumente prema kojima je vidljivo da je Ana Karamarko, supruga Tomislava Karamarka, surađivala s lobistom mađarskog Mola Josipom Petrovićem. Hrvatska je trenutno u sporu s Molom oko upravljačkih prava u Ini. Možda bi podatak da je sporna suradnja prestala prije formiranja vlade Karamarka rasteretila dijela političke odgovornosti da se on sam kao potpredsjednik Vlade nije zalagao za prekid arbitražnog postupka.

Ovo posljednje je za Most, a koji se je cijelo vrijeme pozivao na obranu nacionalnih interesa, bila prepreka preko koje nije mogao prijeći pa je Božo Petrov od HDZ-a zatražio da imenuje novog potpredsjednika vlade. Premijer je zbog nemogućnosti suradnje zatražio odlazak Petrova i čovjeka koji ga je politički lansirao – Karamarka, a Karamarko je ipak odabrao rušenje premijera Oreškovića i traženje nove saborske većine koja bi stala iza nove vlade. Most je tako, od „kamenčića u cipeli“ kako ga je Karamarko nazivao, iz destabilizirajućeg čimbenika za jedne, a korektiva za druge, prerastao u silu koja je poljuljala njegov stranački autoritet pa je tako u pitanje doveo i samu političku budućnost jednog od najmoćnijih ljudi države.

Dan prije pokušaja opoziva premijera odlučio je dati ostavku u Vladi, što je objašnjeno strateškim potezom koji dokazuje da mu je dobrobit države, stranke i buduće vlade važnije od pozicije. Dogodilo se odmah nakon sastanka Povjerenstva za odlučivanju o sukobu interesa koje je utvrdilo da je iznošenjem osobnih stavova i prijedloga kojima se zalagao da Hrvatska izađe iz postupaka između Hrvatske i MOL-a, Karamarko bio u sukobu interesa. Kao i da je zbog odnosa s Josipom Petrovićem bio u potencijalnom sukobu interesa.

Malo je dobrog za pamćenje

„Odluka Povjerenstva je očekivana i logična. Tko bi od nas vjerovao sucu čija supruga igra za jednu od ekipa?“ komentirao je za Deutsche Welle antikorupcijski stručnjak i aktivist Zorislav Petrović. Iz Karamarkovog vladanja kao najgori potez navodi što se nije na vrijeme upoznao javnost i Povjerenstvo sa situacijom u kojoj se nalazi. „To bi bilo bolje od ovog puzajućeg skandala u kojem su cijelo vrijeme otkrivale poveznice obitelji prvog potpredsjednika s Molom.“

Novinar i bivši urednik Net.hr-a Dalibor Dobrić pak Karamarku zamjera to što nije povukao niti jedan potez koji se može nabrojati kao korak prema reformama, boljem životu i standardu građana. „Osim ako pod uspjeh ne ubrojimo, što on vjerojatno bi, konzervativnu revoluciju, uspješni masakr profesionalizma i sječu glava na javnoj televiziji, uništavanje mukotrpno građenog civilnog nevladinog sektora i više nego uspješno oslobađanje aveti prošlosti kroz djelovanje ljudi koji na javnoj sceni bez Karamarka ne bi postojali. Ili ako ironično ubrojimo okupljanje desetaka tisuća ljudi na prosvjedima protiv rušenja Kurikularne reforme, jer natjerati Hrvate na ulice je izuzetno teško. Karamarko svoje dno doživljava upravo ovih dana, nakon što je u ni dva tjedna od trijumfa na stranačkom Saboru došao do mucanja o prebrojavanju ruku i povlačenja“, zaključuje Dobrić. Obojica naših sugovornika ostaju bez odgovora na pitanje koje su dobre stvari koje je Karamarko učinio u proteklih pet mjeseci.

Dogodi li se ono što je HDZ ovih dana priželjkivao i najavljivao, Karamarko će ponovno ostati bez premijerske fotelje. Naime, stranka je odlučila za novog mandatara, ako danas (16.6.) uspije srušiti Vladu i „složiti“ novu saborsku većinu, predložiti aktualnog ministra financija Zdravka Marića. Riječ je o čovjeku kojem nitko ne osporava stručnost u sferi financija, no i on, baš kao premijer Orešković kojeg pokušavaju detronizirati, dolazi iz korporativnog sektora, nema političko iskustvo i izborni legitimitet. Izbori su za HDZ zadnja opcija. I, čini se, nakon kaosa vlasti u proteklih pet mjeseci, vrlo opasna priča u koju se Tomislav Karamarko ne želi upustiti.