Domoljubi smo i ostajemo u Hrvatskoj

Ako je pitati studente Filozofskog fakulteta (FF), do suradnje s Katoličko bogoslovnim fakultetom (KBF) neće doći, makar ne na trenutno predviđeni način. Organizirali su se u Plenum i jasno poručili da ponuđene ugovore ne smatraju valjanima. Rijedak je to slučaj u kojem mladi ljudi pokušavaju oblikovati instituciju u kojoj se školuju pa smo odlučili provjeriti tko su oni i zašto se jednostavno ne prepuste struji kao mnoge generacije prije njih. Jer u Hrvatskoj se često čuje da je studentski bunt umro početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Stoga smo se našli s Nadom, Markom, Tomislavom i Kristijanom. I već su dogovori sami po sebi bili neobični, jer je navedeni četverac pristao govoriti za Deutsche Welle, ali pod uvjetom da ne objavimo njihova prava imena i fotografije.

„Šaka“ kao razlog za anonimnost

Kažu, odluka je Plenuma da nitko ne istupa javno, a Tomislav nudi i sasvim praktičan razlog dok pokazuje ozlijeđenu ruku: „Ime mi je nedavno objavila jedna nacionalna televizija pa sam doživio fizički napad. Pozvonili su mi na vrata, predstavili se kao poštari i rekli da moram sići na ulaz primiti paket. Kada sam sišao, dobio sam dva šamara uz pitanje zašto prosvjedujem protiv KBF-a. Fizički smo se obračunali. Našli su mi adresu. Ne znam jesu li to bili studenti KBF-a, ali pronašli su me tako što je moje ime objavljeno na televiziji.“

Kristijan pak dodaje da ne predstavljaju sebe, već studente te da se ne smatraju ljudima koji nose zastave na čelu povorke. Istovremeno Nada podsjeća da je prodekanica Branka Galić koja se je protivila ugovorima smijenjena pa kaže da je u Hrvatskoj opasno iznositi slobodnu misao. „Da postoji vođa, moglo bi ga se demonizirati. Pokušala bi se diskreditirati i jakost Plenuma na kojem, zapravo, svi studenti glasuju“, nudi svoje objašnjenje Marko. Optužbe da su instruirani od dijela profesora i predavača odbacuje. „Nikako! Studenti su sami izrazili volju za organiziranjem Plenuma. Osim toga, većina odsjeka na FF-u je bila za suradnju s KBF-om. Studenti imaju pravo samostalno organizirati plenume, ako im se neka ideja ne sviđa.“

KBF je u prednosti

No ako većina odsjeka FF-a ne vidi ništa sporno u predloženoj suradnji, što to točno smeta studentima? „Možda nisu vidjeli ništa sporno, jer ugovori nisu dani na uvid ni profesorima, ni Studentskom vijeću koje ih je trebalo amenovati“, objašnjava Nada , a Tomislav kaže da je riječ o jedinstvenim ugovorima bez reciprociteta. S jedne strane FF nudi brojne studije, dok KBF nudi samo jedan smjer. „Ali taj fakultet traži krštenicu, potvrdu župnika i motivacijski razgovor. Znači, u specijalnim slučajevima, ateist može upisati KBF. A da bi predavao vjeronauk, kao svi vjeroučitelji, mora imati odobrenje biskupa – missio canonica. Hipotetski ateist koji je studirao taj predloženi studij na KBF-u i filozofiju ili germanistiku na Filozofskom, svejedno ne može predavati vjeronauk“, analizira Kristijan.

Tomislav pak objašnjava i kako ih se dovodi u loš položaj na tržištu rada. „Ako imamo profesora vjeronauka i njemačkog, a s druge strane profesora njemačkog i filozofije, prije će ovaj prvi dobiti posao. Zapošljava ga se bez natječaja samo s missiom canonicom pa će mu škola, zbog ekonomičnosti, dati i da predaje njemački. Ta nepravedna prednost pri zapošljavanju se čini legitimnom kroz ponuđene ugovore.“ I tu neravnopravnosti nije kraj. „Kada se vjeroučitelj zaposli, nema ograničenja. Ostaje na svom radnom mjesto dok ga Crkva ne povuče natrag. Ne može mu se dati otkaz“, kaže Nada.

„Ne mijenjamo svijet, čuvamo sekularnost države“

Udare „s desna“ po kojima se FF naziva leglom „crvene misli“, ovi studenti odbacuju i kažu – riječ je samo o lošem pokušaju diskreditiranja. I sami su tijekom školovanja slušali vjeronauk i odlaze u crkvu. „Ali smatramo da je bit FF-a u njegovoj sekularnosti. A kad je riječ o zapošljavanju, naši studenti već sada imaju dovoljno problema, a ovo bi im dodatno otežalo situaciju“, kaže Marko dok Nada odgovara retoričkim pitanjem: „Postoji li išta demokratskije od direktne demokracije na Plenumu?“

Jednoglasno će reći i da nemaju predrasuda prema studentima KBF-a. „Znam za slučajeve ljudi kojima je to bila jedina prilika za studiranje, baš uz pomoć lokalnog svećenika. Tako su ispunili neke svoje potencijale. Naš glavni problem je netransparentno donošenje ugovora. Čim se to spomenulo, KBF- se osjećao prozvanim“, govori najrječitiji među njima – Tomislav. „Studenti KBF-a su samo studenti i studiraju ono što vole. Oni nisu odgovorni za ovo. Borimo se protiv „glava“ na KBF-u“, borbeno dodaje Nada.

Uvjereni su da je uspjeh pred njima. „Trudimo se najviše što možemo. Uložili smo svoje vrijeme, talente, okupljamo svakim danom sve više ljudi. Nažalost Uprava FF-a daje nespretne izjave kako bi opravdala ove ugovore “, kritično govori Nada i kaže da ne misli da mijenjaju svijet, ali da pokušavaju održati Hrvatsku sekularnom državom. Tomislav se nada da će se njihov trud osjetiti, jer borba je, smatra, pravedna. „Nema veze s rušenjem autoriteta, već želimo da FF ostane na neki način centar za sekularne studije, a da KBF ostane i dalje centar za religijske studije.“

Roditelji strahuju

Roditelji ih podržavaju, ali i ne skrivaju strah. „Moji roditelji se boje da će me pokušati diskreditirati, da neću moći završiti fakultet“, govori Nada. „Potvrđujem taj osjećaj straha i cenzure nad studentima. Moji roditelji su mi rekli da pazim da me ne suspendiraju. Siguran sam da se tako nešto može izvesti. Možda ne odmah, ali...“ objašnjava Kristijan.

No, studentski bunt je ipak vrlo rijedak u Hrvatskoj. Izbije tek na prozaičnim stvarima poput poskupljenja prehrane ili školarina. „I ja sam tijekom 2012. godine tijekom blokade FF-a mislio da me se to ne tiče. Onda sam shvatio da mi se može dogoditi neka bolest pa neću moći ići na nastavu, onemogućit će mi se ispiti, izgubit ću bodove pa ću morati plaćati godinu. Zbog nepredvidljivih situacija mogu doći u nepovoljnu poziciju“, opisuje začetak vlastitog buntovništva Tomislav.

Uglas kažu kako u organiziranje Plenuma ulažu jako puno privatnog vremena. I dok se Marko žali kako je sve osjetio u pripremanju ispita i obiteljskom životu, Kristijan dodaje da je i to jedan od razloga za anonimnost – moći će se povući kada više ne budu mogli dalje. „Da, ovo nije nešto što ulazi u naš CV. Radimo to jer osjećamo dužnost“, nudi svoje objašnjenje Tomislav koji i u budućnosti vidi sebe u društveno-političkom radu. „Definitivno. Ali ne kroz javne istupe.“ Nada je već aktivna u jednoj udruzi koja promiče sekularna prava, a kaže i da razmišlja o učlanjenju u neku političku stranku.

Od socijalista do demokršćanina

To je pak odličan povod da ih pitamo gdje su smješteni u političkom polju. „Ja sam socijalist s domoljubnim tendencijama. Volim ono što bi ova zemlja mogla biti i ponosan sam na to što sam Hrvat. Mislim da bi građani mogli svi zajedno puno napraviti“, odgovara Kristijan. Tomislav je, kaže, uvjereni liberal. „Mislim da je pravi čovjek koji iskoristi ono što mu je bog dao, zasuče rukave i dođe do neke razine, nešto napravi od sebe.“ Marko pak nudi iznenađujući odgovor: „Ja sam član HDZ-a, ali ne spadam u tipičnu medijsku sliku hadezeovca. Smatram za sebe da promičem vrijednosti EU-a. Zalažem se za jednakost i slobodu mišljenja, ali mislim da sam veliki domoljub i moje izravno uključenje u ovu priču ima veze s tim. Mislim da hrvatskoj politici nedostaje modernog razmišljanja.“ Nada, očekivano, naginje liberalnoj ljevici: „Mislim da je Hrvatska divna zemlja koju iskorištavaju ljudi koji ju gledaju kao svoju korist.“

No, hoće li ih, kako kažu, divna zemlja slomiti i izmoriti? Hoće li potražiti budućnost negdje drugdje? Tomislav planira otići u inozemstvo na edukaciju, ali siguran je da će to biti samo privremeno. „Studirati vani da, ali raditi nikako. Najiskrenije, tu mi je obitelj, vikendica, prijatelji... Ne mogu se vidjeti bilo gdje drugdje na duže od 6 mjeseci“, odgovara Kristijan, a Marko nastavlja: „Puno radim na projektima s dijasporom i putovao sam. Jedan dio mene razmišlja o odlasku van, ali mislim da je moja dužnost mijenjati Hrvatsku. Pa makar to bilo samo kroz otvaranje tvrtke i zapošljavanje nekoliko ljudi. Nedostaju nam ljudi koji će pogurati zemlju naprijed.“

„Otići iz Hrvatske? Nikada! Samo ako država i legalno postane teokracija, ali tada ću bježati za vlastiti život“, kroz smijeh zaključuje Nada.