Karadžić: "O meni je stvorena pogrešna slika"

"Nije postojao nikakav plan za etničko čišćenje. Teritorije nismo dobivali oružjem niti progonima, nego na konferencijama pod posredništvom međunarodne zajednice. Zašto bismo provodili etničko čišćenje kad se ljudi sami čiste", rekao je Karadžić, koji se brani sam, u prvog dana u kojem ima priliku iznijeti završne riječi.

Pod sintagmom "ljudi se sami čiste" on shvaća neminovne migracije stanovništva i nacionalnu homogenizaciju. Ono je po Karadžiću trebalo trajati godinama bez ikakvih nasilja, prinude ili pritisaka. "Ljudi nisu odlazili rado, ali ipak svojom voljom gdje god je Republika Srpska imala organe vlasti", tvrdio je Karadžić. Nigdje nije bilo govora o protjerivanju koje je on odobrio ili poticao. Sve progone i zločine koji mu se stavljaju na teret, još uvijek tvrdi, počinile su paravojne formacije i "neodgovorni i nedisciplinirani pojedinci."

"Tužilaštvo nije imalo argumenata o mojoj krivici"

"Mene je tužilaštvo teretilo kako sam se protivio neovisnosti Bosne, a najveći pravni i politički autoriteti današnjeg svijeta rekli su da je to bila greška, svi su rekli da se nije smjela priznati Bosna prije nego na to pristanu sva tri naroda. Tužilaštvo nije imalo argumenta za moju krivicu pa je nastojalo da me ocrni i o meni stvori lošu i pogrešnu sliku", rekao je optuženi Karadžić i tvrdi kako je tužilaštvo u cijelom postupku nastojalo sudsko vijeće "dovesti u zabludu."

Po njegovim riječima, "navodni dokazi" su bile tek rečenice istrgnute iz konteksta, one koje su imale ironično, a ne direktno značenje, neobavezne opaske iz kojih su tužioci izvlačili zaključke koji optužuju. Umjesto dokaza, tužilaštvo je podmetalo takve zaključke. "U nedostatku dokaza, na primjer, tužilac Tiger se odlučio da me vrijeđa, nazvavši me lažovom i mafijašem", tvrdi Karadžić.

Udruženi zločinački poduhvat je izum i izmišljotina, jedan od "semantičkih bastarda koji je tužilaštvo predstavljalo kao činjenicu", zaključak je bivšeg prvog čovjeka Republike Srpske. "Bez te grube, neuvjerljive konstrukcije ne bi optužnica bila moguća, moglo bi se samo govoriti o mojim dobrim djelima, kako prema svom narodu, tako prema druga dva naroda", tvrdio je Karadžić.

Pobijajući da je sa drugima učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, rekao je da je Slobodana Miloševića poštovao, ali se ni u čemu s njim nije slagao. "Ja sam htio da osnujemo Republiku Srpsku, Milošević se tome protivio. Ja sam formirao Skupštinu srpskog naroda, a on nije bio za to", objašnjavao je.

U Hrvatskoj Hitlerovi saveznici

U prvom dijelu svog izlaganja zamjerio je tužilaštvu što mu nije dopustilo da pred sudom "dokaže" kako su na vlast u BiH i Hrvatskoj došli "saveznici Hitlera koji su se vratili iz emigracije". Ako to nije bio predsjednik Tuđman, onda su bili njegovi ministri, tvrdi Karadžić.

Negirajući da je planirao etničko čišćenje, Karadžić tvrdi kako se u parlamentu bosanskih Srba čitavo vrijeme rata borio protiv "gladi za teritorijima" ekstremističkih poslanika. Nikada se nije zalagao za etnički čistu Republiku Srpsku, nego samo za "nacionalno homogenizirane teritorije". S tim u vezi, naveo je, s Alijom Izetbegovićem je prije svakog sukoba i rata razgovarao o mirnoj podjeli Bosne po principu "što manje nas u muslimanskom dijelu, što manje Muslimana u našem". Tvrdio je da je sa Izetbegovićem, kao i sa mnogim Muslimanima i Hrvatima bio prijatelj, ali da "prijateljstvo nije mogao staviti iznad obaveza prema svom narodu".

Kao što je pobijao dokaze da je eliminacija Bošnjaka i Hrvata s teritorija na koje Srbi polažu pravo bio njegov osnovni plan i cilj, tako je negirao i sve navode tužilaštva koji mu se stavljaju na teret i tumačio ih kao "manipulacije i falsifikate." Kao primjer naveo je tvrdnju tužioca da je odlikovao Arkana, što "nije istina": odlikovao je samo njegovu jedinicu.

"Tužiteljstvo navodi kako sam jednom rekao da je Drina čista" - evo još jedan primjer pobijanja dokaza tužbe – "i to je točno, ali ne u smislu da je etnički očišćena, nego da je situacija u tom području jasna. Kad sam govorio o čistim srpskim teritorijima, nisam mislio na etnički očišćene, nego nesumnjivo srpske!"

U Haškom tribunalu se sudi prema reputaciji

"Nema nijednog navoda tužiteljstva koje ne treba provjeravati niti ijedne rečenice koja ne zaslužuje kritiku. Dovođenje vijeća u zabludu nije u službi pravde, a to je tužilaštvo stalno činilo", rekao je.

U Haškom tribunalu se sudi po reputaciji: čovjek se ocrni ili ga se etiketira i tako mu se sudi, uvjeren je Karadžić. Kao primjer za tu tvrdnju naveo je Šešelja, "koji je bio toliko pažljiv prema Muslimana". "Muslimani su bili u upravi njegove Radikalne stranke čiji dobrovoljci su branili muslimansko stanovništvo u Bijeljini, a po nekoj reputaciji i inerciji, koje su stvorili haški tužioci, ostalo je da je Šešelj neprijatelj Muslimana".

Govoreći o sebi, Karadžić je naveo da nije imao ličnih razloga da se bavi politikom, da je imao uspješnu liječničku i književnu karijeru, a sa svojim obrazovanjem i znanjem engleskog i ruskog jezika mogao je raditi bilo gdje na svijetu. Zašto se onda opredijelio za politički i nacionalni angažman? "Ako sam ja lud, vijeće mora razmotriti jesam li odgovoran. Ako je patriotizam izjednačen s ludilom, da li je ludo milijun i pol Srba koji su davali sinove u rovove da brane svoje domove", rekao je Karadžić.

Kao vlastiti branitelj rekao da je cijenio upozorenja sudskog vijeća da ne brani srpski narod koji nije optužen, nego brani samog sebe. "Srpski narod ipak jest optužen pred Haškim tribunalom. Od austro-ugarskih procesa 1914. nije toliko pristojnih ljudi, uglavnom Srba, osuđeno na oštre kazne, a istovremeno oslobođeno toliko neposrednih zločinaca nad Srbima", rekao je optuženi, završavajući prvi dio svoje završne riječi, koju će nastaviti i ovog četvrtka (02.10.).