Kakva je budućnost odvajanja otpada?
12. srpnja 2013O smislu i svrsishodnosti njemačkog sustava odvajanja otpada sa simbolom "Zelena točka" ("Grüne Punkt") se, iako su mnogi jako ponosni na ovaj proizvod "Made in Germany", raspravlja već godinama. Priče o tomu kako odvojena ambalaža i ostali kućni otpad ionako uglavnom završavaju "na istoj hrpi" kruže već godinama. No najvažniji čimbenik u čitavoj priči je činjenica da je "Zelena točka" prilično skupa zanimacija. Kronično siromašni njemački gradovi su sad došli na ideju da se sami pozabave odvajanjem smeća koje je dosad bilo u rukama nekoliko monopolista.
Novi njemački hobi
Ispočetka je "Zelena točka" bila ideja koja je većinu oduševljavala. Početkom devedesetih Vlada Helmuta Kohla je uvela zakon koji je proizvođače prisilo na to da natrag uzimaju svu ambalažu kako bi ona mogla biti reciklirana i kako bi se smanjila brda smeća oko njemačkih gradova. Spalionice smeća su u to doba još bile rijetkost. Osim toga ponovna upotreba vrijednih sirovina poput stakla, papira ili plastike trebala je pridonijeti i očuvanju okoliša i Njemačku učiniti manje ovisnom o uvozu sirovina. U isto vrijeme trgovinske udruge su osnovale poduzeće Dualni sustav Njemačke (DSD) koji je na sebe trebao preuzeti posao sakupljanja i recikliranja ambalaže. Proizvođači robe široke potrošnje DSD-u plaćaju licencu kako bi na svoje proizvode mogli otisnuti logo "Zelene točke" po kojoj kupci znaju da se radi o ambalaži namijenjenoj recikliranju. Otada Nijemci imaju jedan novi hobi: odvajanje otpada.
Nijemci prvi
No mnogi kritičari, poput Patricka Hasenkampa iz Udruge komunalnih poduzeća, smatraju da se DSD u međuvremenu sve više brine o vlastitom profitu a manje o samoj reciklaži. Haenkamp smatra da bi gradovi i općine trebali uzeti u ruke posao oko odvoženja reciklažnog otpada. To je isto tako prilika i za revolucioniranje dosadašnjeg sustava i okretanja novim formulama. Jedna od ideja je i potpuno odvajanje sakupljanja obične ambalaže od stakla, papira ili metala, sirovina koje već odavno imaju svoje vlastito tržište. DSD naravno kritiku smatra neopravdanom. "U međuvremenu sam DSD više ne posjeduje monopol pa su i cijene pale", objašnjava glasnogovornik DSD-a Norbert Völl. On kaže da je dovoljno baciti pogled na Francusku pa da postane jasno da za potrošače nije pod svaku cijenu povoljnije da se odvoženje ambalažnog otpada prihvati grad. "U Francuskoj se sakupi mnogo manje otpada a cijene su više nego u Njemačkoj", tvrdi Völl. On smatra da je recikliranje ove vrste otpada najučinkovitije upravo u Njemačkoj koja već sad premašuje standarde koje je zadala Europska unija.
Izvozni proizvod
"Zelena točka" je u međuvremenu napravila karijeru i u drugim zemljama EU-a pa čak i izvan nje, u Norveškoj i Turskoj. No simbol "Zelene točke" u inozemstvu naravno nije povezan s DSD-om tako da je sustav poprilično različit od onog u Njemačkoj. U Velikoj Britaniji i Italiji uopće nema jedinstvenog sustava sakupljanja ambalažnog otpada nego je to prepušteno gradovima i općinama. No nužnost sustava odvajanja i odvoženja otpada je sa stanovišta zaštite okoliše neosporna. No pitanje je da li je sadašnji sustav po kojem građani, tj. potrošači sami odvajaju otpad održiv i u budućnosti. Naime već odavno postoje strojevi koji mnogo učinkovitije odvajaju otpad nego što to čine potrošači. Ostaje samo pitanje tko će u budućnosti biti "gazda" tim robotima za odvajanje smeća: gradovi ili privatne tvrtke.