Kako plastiku otjerati iz mora?
15. travnja 2013Mnogima je taj osjećaj poznat: ljeto je, plaža, vrijeme se provodi brčkajući u plićaku. Odjednom se nešto uhvati oko noge. Nakon paničnog pokreta se s olakšanjem shvati da se ne radi o meduzi, vlasulji ili nekom drugom žitelju mora nego o odbačenoj plastičnoj vrećici. No ona nije nimalo bezopasna. Znanstvenici procjenjuju da morima i oceanima trenutno pluta 100 do 150 milijuna tona plastičnog otpada. Svake godine ta zastrašujuća brojka se poveća za 6,5 milijuna. No najopasniji su sićušni dijelovi plastike koji se ne razgrađuju nego ulaze u morske organizme a preko hrane i u ljude.
Plastika i u hrani
Na jednoj međunarodnoj konferenciji o zaštiti mora, koja je prošlog tjedna održana u Berlinu, donesena je rezolucija kojom se od europskih političara traži smanjenje količine otpada u europskim morima za 50 posto do 2020. Manifest pod nazivom "More bez plastike" predan je njemačkom ministru zaštite okoliša Petru Altmeieru. Osim plastičnih vrećica najveći problem predstavljaju i sićušne kuglice od plastike koje se nalaze u mnogim kozmetičkim i higijenskim sredstvima, poput gela za tuširanje. Ova vrta plastike prolazi i kroz najfinije filtere za čišćenje otpadnih voda i završava u morima i rijekama.
Ostali plastični otpad u Europi u mora dolazi preko otvorenih deponija za smeće. U ostatku svijeta se plastika jednostavno baca u more. Tomu treba pridodati i plastične mreže koje nakon radnog vijeka ribari često jednostavno bacaju s broda. Plastika je već odavno postala i vidljivi i nevidljivi sastojak mora. "Plastike je i u ulovu za ljudsku prehranu sveprisutna", kaže Kim Detloff iz organizacije za zaštitu okoliša NABU.
U Africi bez vrećica
Prvi korak bi bio, kako kažu u organizacijama za zaštitu okoliša, učiniti pritisak na potrošače da više ne kupuju plastične vrećice. U nekim europskim zemljama se ova praksa već odavno sprovodi. U Irskoj gdje svaka vrećica košta, je potrošnja pala za 90 posto. Irci potroše svega 18 vrećica na godinu. Za usporedbu: Nijemci potroše 71 a Bugari čak 421 plastičnu vrećicu po glavi stanovnika godišnje. Zanimljivo je da se sa savjesnim odnosom prema plastičnim vrećicama dalje otišlo u nekim afričkim zemljama nego u Europi. U Ugandi i Keniji su vrećice od tanke plastike potpuno zabranjene. One deblje su prilično skupe. U Tanzaniji, Bangladešu i Butanu plastične vrećice su potpuno zabranjene.
Za organizacije za zaštitu okoliša stvar je jasna: izlaz je jedino u drastičnom smanjenju potrošnje plastike. Počevši od vrećica preko ambalaže pa sve do proizvoda koji će biti namijenjeni višekratnoj upotrebi. No Udruga trgovaca Njemačke (HDE) je sumnjičava glede ciljeva smanjenja potrošnje plastičnog otpada. Ona smatra da bi poskupljenje plastične ambalaže sa sobom donijelo samo negativne efekte bez jamstva da bi se potrošnja plastičnih vrećica zaista i smanjila.