Kako je George Soroš postao glavni neprijatelj desničara
28. svibnja 2020
Na svijetu ima malo zemalja u kojima je neka teorija zavjere nacionalni interes. Mađarska je jedna od tih zemalja. Prije otprilike pet godina je premijer Viktor Orbán mađarsko-američkog milijardera Georgea Soroša proglasio državnim neprijateljem broj jedan tvrdeći da Soroš vuče konce u velikoj zavjeri protiv Mađarske. Njegov navodni cilj je: svrgnuti Orbána, ukinuti nacionalne države Europe i njezino stanovništvo zamijeniti migrantima.
Pritom 89-godišnjeg Soroša navodno podržavaju „plaćenici“ i „agenti“. Među njih, po navodima mađarske vlade, spadaju izabrane nevladine organizacije, novinari i znanstvenici, ali i Europska unija, kao i Ujedinjeni narodi. Korona-kriza je aktualno dodatno potpirila huškanje protiv Soroša. Iza međunarodne kritike zbog mađarskog zakona o izvanrednim situacijama se, kako navodi mađarska vlada, naravno krije američki milijarder. On je „veliki meštar briselskih birokrata", izjavio je Orbán u aktualnom izdanju svog tjednog radio-intervjua. I glasnogovornik vlade Zoltán Kovács gotovo svakodnevno izjavljuje nešto protiv „Soroševog orkestra", a vladi bliski mediji govore o „totalnom napadu“ navodne „Soroševe mreže“ na Mađarsku.
Od čovjeka koji pruža podršku do neprijatelja
Ironija u tome svemu je što je Viktor Orbán glavnim neprijateljem proglasio upravo onog čovjeka koji je njegov politički uspon znatno pomagao. George Soroš, koji je kao dijete židovskih roditelja u svojoj mađarskoj domovini preživio holokaust, nakon preuzimanja vlasti od strane komunista je odselio prvo u London. 1956. je zatim emigrirao u Sjedinjene Američke Države gdje je kasnije s djelomično spornim financijskim špekulacijama uspio zgrnuti milijardski imetak. Obilježen strahotama vlastite prošlosti i filozofijom „otvorenog društva" Karla Poppera, Soroš je osnovao Zakladu Otvoreno društvo (Open Society Foundation). Podružnice te zaklade od osnivanja podržavaju demokraciju te građanska i ljudska prava u cijelom svijetu, i to prema vlastitim navodima sve do danas s više od 15 milijardi američkih dolara.
Od Soroševog filantropskog angažmana su profitirali i mladi Viktor Orbán i njegova stranka Fidesz (Savez mladih demokrata) koja je krajem 1980-ih težila kraju komunizma u Mađarskoj. Soroš je Fidesz pomagao velikodušnim svotama. Orbánu i njegovim suborcima je omogućio izdavanje vlastitih novina, financirao jezične tečajeve i održavanje stranačkih ureda. Kasnije su brojni članovi Fidesza dobili stipendije za studiranje na Zapadu. Orbán je tako dobio stipendiju za Oxford.
Kad su nakon pada Željezne zavjese nacionalisti Soroša oklevetali za njegovu podršku liberalnih snaga u zemlji, Fidesz je branio njegov angažman protiv, kako je smatrala ta stranke, „podlih napada“. Orbán i njegovi istomišljenici u to doba oduševljeno podržavaju osnivanje Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University) koje sufinancira Soroš i koje je ubrzo nakon osnivanja postalo jedno od najuglednijih sveučilišta Mađarske. Oko 30 godina kasnije su upravo to sveučilište otjerali iz zemlje.
Dva američka politička savjetnika izmišljaju teoriju zavjere
2010. je Viktor Orbán drugi put izabran za mađarskog premijera. S dvotrećinskom većinom iza sebe je počeo Mađarsku preustrojavati u „aliberalnu državu“. Uveo je izmjene ustava, ograničio medijske slobode i na funkcije u ustavnom sudu postavio lojalne ljude. Orbánov ideološki preobrat se najkasnije u tom trenutku nije više mogao previdjeti: idealistički liberal je postao snažan nacionalist. Od mnogih svojih nekadašnjih partnera se već odavno udaljio – tako i od Soroša.
No u Bruxellesu je brzo postala glasna kritika zbog njegovih „mjera preustroja". Europska unija je u tim mjerama vidjela ugroženu vladavinu prava i demokraciju. Kako bi dugoročno osigurao vlast, Orbán se morao poslužiti jednim starim provjerenim političkim potezom: morao je stvoriti sliku neprijatelja, jednog žrtvenog jarca na kojega je ubuduće mogao usmjeriti sve napade. U samoj zemlji mu nitko nije bio ozbiljna konkurencija. Oporba je bila posvađana, većina medija već na partijskoj liniji.
Odlučujuće nadahnuće je na koncu došlo izvana (https://www.buzzfeednews.com/article/hnsgrassegger/george-soros-conspiracy-finkelstein-birnbaum-orban-netanyahu). 2008. je Orbán upoznao utjecajnog američkog političkog savjetnika Arthura Finkelsteina. U SAD-u je Finkelstein desetljećima prije toga uspješno savjetovao republikanske predsjednike od Nixona do Busha starijeg. Sredinom 1990-ih godina je Benjaminu Natanjahuu pomogao da dođe na funkciju izraelskog premijera. Skupa sa svojim partnerom Georgeom Birnbaumom je Finkelstein na koncu pomogao i Orbánu do njegove velike izborne pobjede 2010. Zatim su se ta dvojica trebala pobrinuti za to da i ostane na funkciji.
Na osnovi brojnih izbornih borbi je Finkelstein znao koliko je važno da neprijatelj ima lice: u ovom slučaju je to bilo lice Georga Soroša. Najkasnije od 2000. je Sorošev angažman za liberalizam i demokraciju međunarodnoj desničarskoj sceni bio trn u oku. Nacionalisti na Balkanu su ga prozvali neprijateljem, predsjednik Rusije Vladimir Putin se gnušao Soroša zbog njegovog angažmana u Ukrajini i Gruziji. A za američke republikance je Soroš postao persona non grata zbog njegovih donacija demokratima, njegovog angažmana za zaštitu klime i njegove oštre kritike rata u Iraku. Za Orbána je, smatrali su Finkelstein i Birnbaum, Soroš perfektan neprijatelj. Ima mađarske korijene, ali živi već desetljećima u SAD-u. Bogat je i politički angažiran u cijelom svijetu. Na ljeto 2013. je započela kampanja protiv Soroša, ali tek dvije godine kasnije je uslijed izbjegličke krize dostigla svoj vrhunac.
Anti-Soroš-kampanja s antisemitskim prizvucima
U rekordnom tempu je mađarska vlada Soroša prozvala čovjekom koji vuče konce. Tako je u Budimpešti isticano da on kontrolira mađarsku oporbu i europske institucije. Uslijedila je vjerojatno najveća i najskuplja plakatna kampanja mađarske povijesti: „Ne dopustimo da se Soroš smije zadnji“, pozivala je vlada svoje građane. Kratko nakon toga je donesen „Zakon Stop Sorošu“ koji je usmjeren protiv nevladinih organizacija koje se zalažu za prava izbjeglica i migranata. I na koncu je uspješno protjerano i Srednjoeuropsko sveučilište iz Budimpešte.
Mađarska vlada je sve više hranila svoj pohod protiv Soroša i antisemitskim prizvucima. Tako je Orbán 2018. tijekom jednog govora izjavio: „Borimo se protiv jednog neprijatelja koji je drukčiji od nas. Nije otvoren, već se skriva, nije iskren, već pametno lukav, nije častan, već nečastan, nije nacionalan, već internacionalan, ne vjeruje u rad, već špekulira novcem, nema domovine, ali se pravi kao da mu pripada cijeli svijet.“
Od teorija zavjere do terorističkih napada
Slika o Sorošu kao neprijatelju se u međuvremenu razvila u nekontroliranom smjeru. Bilo da se radi o Trumpu, Erdoganu, Natanjahuu ili Putinu – svi oni su preuzeli Orbánovu izreku o svemoćnom Sorošu koji vuče konce u pozadini. Na društvenim mrežama je Soroš apsolutni zlikovac. Desnopopulističke stranke od Europe do Australije huškaju protiv njega. Te huškačke kampanje vode sve više do nasilja: suradnici podružnica Zaklade Otvoreno društvo su opetovano napadani. Jedan fanatični Trumpov pristaša je 2018. poslao jednu bombu na Soroševu privatnu adresu.
I desno-ekstremni teroristi su svoja djela pojačano počeli opravdavati time da žele spriječiti „zamjenu stanovništva“ koju navodno planiraju provesti globalne elite – teorija zavjere u kojoj George Soroš igra vodeću ulogu. Ona je bila dio rasističkog „manifesta“ atentatora iz novozelandskog Christchurcha koji je izvršio pokolj nad muslimanima. Atentator iz Pittsburgha se vodio sličnim motivima kad je ubio Židove. A i atentator iz njemačkog grada Hallea je vjerovao u navodnu židovsku svjetsku zavjeru te pojasnio kako Soroš želi Njemačku pretvoriti u multikulturalnu zemlju.
Jesu li Arthur Finkelstein i George Birnbaum – uzgred obojica i sami Židovi – mogli računati s ubojitim razmjerima njihovog navodno „genijalnog" izuma? Finkelsteina se više ne može upitati za odgovor. On je preminuo 2017. A George Birnbaum ne želi razgovarati o tome. Upit za intervju Deutsche Wellea je odbio.