1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kakaa na vagone, ali za čokoladu se ne zna

Katrin Gänsler11. svibnja 2016

Obala Bjelokosti je na uvjerljivo prvom mjestu po proizvodnji kakaovca. Ipak, sve donedavno je tamo čokolada bila nepoznanica: poslastica je bila vrtoglavo skupa - i gotovo redovito je dolazila iz uvoza!

https://p.dw.com/p/1Il0W
Schokolade aus der Elfenbeinküste
Foto: DW/K. Gänsler

Yao Cesar Victoria N'Guessan rado vodi goste po svojoj plantaži i sve pokazuje pun ponosa. Plantaža leži jedva pola sata vožnje od provincijskog središta Gagnoa na jugu Obale Bjelokosti i na pet hektara se prostiru njegova stabla kakaovca. To je obiteljska tradicija: "Već naši djedovi su sadili kakaovac", kaže nam 38-godišnjak. Mnogi njegovi sunarodnjaci su odrasli s kakaovcem - ali jedva da je netko od njih prije ikada uopće probao čokoladu. "Čokolada se mogla dobiti u Obali Bjelokosti, ali mi nismo znali što je to."

Najveći apsurd je u tome što je Obala Bjelokosti najveći proizvođač kakaovca na svijetu: godišnja produkcija je negdje oko milijun i 700 tisuća tona kakaovca, na drugom mjestu je susjedna Gana sa gotovo 900 tisuća tona.

Usprkos tome, za mnoge stanovnike Obale Bjelokosti je čokolada bila rijetka poslastica. Stablo kakaovca zapravo potječe iz Južne Amerike i Europljani su rano otkrili i čari čokolade - i činjenicu da se to stablo lako može presaditi u bilo koju zemlju tropskog područja gdje je dovoljno vlažno i toplo. Tako se kakaovac danas uzgaja sve do Indonezije i Filipina, ali se plod tih stabala prije isključivo izvozio u Europu i Ameriku.

Plod kakaovca
Nekadašnje kolonijalne sile su brzo shvatile kako se kakaovac može zasaditi u tropskim područjima. Francuzi su ga tako odnjeli u Obalu Bjelokosti.Foto: jf Lefèvre/Fotolia

Čokolada samo za Europljane

Jer važan sastojak čokolade je i maslac - i loša je ideja tako nešto proizvoditi u kolonijalno doba kad nije bilo hladnjača i klima-uređaja protiv afričkih vrućina. Tako se zapravo tek u posljednje vrijeme i u trgovinama Obale Bjelokosti sve češće može naći čokolada iz domaće proizvodnje.

I Amoin Odette Kouassi sudjeluje u proizvodnji te, za tamošnje stanovnike "nove" poslastice. U radionici u četvrti Cocody u srcu Abidjana oprezno slaže male kutijice od kartona i papirnate vrećice u mnogim bojama. Nakon toga na njih stavlja šarenu traku i pokazuje nam na malene zlatne privjeske: "To su etikete za pakovanja. Konačno, i tu se kaže kako se nešto mora napraviti i za oči." Na koncu, u malenu kutijicu oprezno stavlja dva čokoladna bombona. Oni su nešto posebno, jer baš svi sastojci dolaze iz Obale Bjelokosti.

Njezine čokoladne kutijice nećete naći po samoposlugama: ta mini-tvornica nosi naziv Instant Chocolat i takve mini-bombonjere proizvodi samo po narudžbi. Mušterije su u pravilu zračne linije i imućni poduzetnici te zemlje. Oni često nose te čokoladice na sajmove i kao poklon partnerima u inozemstvu kao "čisti" proizvod Obale Bjelokosti.

Vlasnik te radionice je Axel Emmanuel i ne krije svoje velike ambicije u čokoladnom poslu. Još do prije nekoliko godina je radio u jednoj banci, ali onda se potpuno posvetio čokoladi: "Ako je Obala Bjelokosti najveći proizvođač kakaovca na svijetu, onda i na kraju tog procesa mora postojati barem jedna tvrtka iz te zemlje", kaže nam Emmanuel. On nije prvi u toj zemlji koji je počeo proizvodnju, ali tvrdi kako jest prvi koji koristi samo domaće sirovine: "Drugi su tek obrađivali čokoladu uvezenu iz Francuske", stare kolonijalne sile te zemlje s kojom još uvijek postoje tijesni gospodarski odnosi.

Axel Emmanuel
Axel Emmanuel ponosno tvrdi kako je njegov proizvod potpuno iz Obale Bjelokosti.Foto: DW/K. Gänsler

Tvornica je još uvijek - u kuhinji

Usprkos njegovim ambicijama čokoladu iz Obale Bjelokosti predstaviti ne samo u Africi nego i u čitavom svijetu, njegov pogon je još prilično daleko od beskonačnih traka svjetskih tvornica čokolade: klimavim stubama se penjemo na prvi kat njegove "tvornice" i radionica se zapravo svodi tek na malenu kuhinju. Tamo stoji i njegov ponos, maleni mlin za plod kakaovca kojeg je posebno nabavio iz Indije. Ponosno kuca i šakom po radnoj ploči od uglačanog granita: "Ovo je odlična radna podloga." Jer, čokolada se može obrađivati samo na hladnoj podlozi i zato u pozadini bruji klima-uređaj.

Za svoje proizvode - i za svoj poduzetnički duh je već osvojio više domaćih nagrada, a priznaje i da je proizvodnja čokolade osjetljiva stvar. Ipak, uvjeren je da se ona može dobro proizvoditi i u Obali Bjelokosti pa tako već i postoji nekoliko tvornica. To je odluka i vlade te zemlje, objašnjava nam Emmanuel.

Uvjeren je da je došlo doba preobrazbe i da Obala Bjelokosti više ne treba izvoziti samo sirovinu, plod kakaovca. Zato želi razviti industriju i barem polovicu od domaćeg kakaovca svjetskom tržištu ponuditi kao polusirovine, kakao u prahu i maslac od kakaovca. Ili kao već gotovu, pravu čokoladu iz Obale Bjelokosti.

Berba kakaovca
I iz te zemlje se izvozi tek osušeno zrnje kakaovca. Zato i država podupire prerađivačke kapacitete, a tako je i domaće stanovništvo konačno upoznalo - čokoladu.Foto: picture alliance/Photoshot

"Za moju djecu sad uvijek ima čokolade"

Ta čokolada onda nije samo namijenjena izvozu, nego i stanovnicima Obale Bjelokosti. Jer i tamo ljudima ide sve bolje, a gospodarstvo raste stopom od 9% godišnje. U lučkom gradu Abidjanu već ima mnoštvo kavana gdje se okuplja novi srednji sloj i koji onda rado uživaju i u svom domaćem proizvodu. "Prije si nitko nije mogao priuštiti čokoladu, jer je to bio luksuzni proizvod koji se uvozio. Ali sad je ima i za nas", kaže nam Emmanuel.

I na plantaži kakaovca se postavilo pitanje čokolade od plodova tih stabala. N'Guessan se čak dobro sjeća kad je on sam, već kao odrastao mladić probao prvi komadić te poslastice: "Bila je odlična!", sjeća se svog oduševljenja. Ali već za njegovo troje djece čokolada nije nikakva rijetkost: "Svaki put kad s djecom idem u Gagnou, tamo uvijek za njih bude čokolade."