Kad žene tlače žene
19. ožujka 2017
Ravnopravnost spolova? „Protuustavno", kaže Minoo Aslani. Ona je predvodnica jedne ženske postrojbe paravojne Basidži milicije u Iranu. I alarmirana je zbog „feminističkih aktivnosti" pod vladom Hassana Rohanija. Aslani zahtijeva od konzervativnog pravosuđa da okonča stremljenja oko uvođenja ravnopravnosti spolova. Jer to, kako tvrde, nije sastavni dio jednog islamskog društva.
Postrojba Aslanijeve je neslužbena pomoćna i tajna policija kojoj je nadređen duhovni vođa ajatolah Kamenei. Aktivna je na ulici i u poduzećima, u školama i na sveučilištima, ukratko, posvuda. Njezin zadatak je provjera slijede li žene zakone koji se temelje na šerijatskom pravu. Ti zakoni žene pretvaraju u građanke koje nisu sposobne donositi odluke. Sve važne odluke donose očevi, muževi ili – država. Na primjer o tome smije li neka žena studirati, raditi, udati se ili putovati. Čak i o tome što ona smije obući i kako se smije prezentirati u javnosti. Oni propisuju stroga pravila odijevanja. A da bi se to promijenilo, morale bi se donijeti političke odluke.
"Sudjelovanje žena u političkom životu nije poželjno. Nas proganjaju još uvijek zbog naše uspješne kampanje iz prošle godine", žali se Maryam (stvarno ime poznato redakciji) u razgovoru za DW. Ova žena iz Teherana je jedna od aktivistica koje su uoči parlamentarnih izbora u veljači 2016. pokrenule kampanju pod motom „Dosta je muškog lica parlamenta". Njihov glavni cilj: ženska kvota od barem 50 zastupničkih mandata u parlamentu koji broji 289 sjedišta. I nisu u tome uspjele.
Očevi koji se žene s posvojenim kćerkama
"Aktivistice su svojom dobro organiziranom kampanjom ipak spriječile ponovni izbor nekoliko parlamentarnih zastupnica koje su u posljednjem sazivu parlamenta ne samo podržavale muško-šovinističke odluke, nego su čak neke od njih same predložile", prisjeća se u intervjuu za DW Mansoureh Shojaee, jedna od čelnica iranskog pokreta za ženska prava. Ona je ujedno i jedna od utemeljiteljica web-stranice "The Feminist School", na kojoj se u Iranu i diljem svijeta diskutira o feminizmu i pravima žena. Zbog tog angažmana ona je nekoliko puta bila uhićena. Od 2009. ne živi više u Iranu, ali i dalje podržava ženski pokret idejama i inicijativama.
"Ženske aktivistice prošle su godine pokušale biračima pojasniti o čemu se radi, pokazali su tko je i kada podržao koje zakone", priča Shojaee. Pojašnjavale su, primjerice, djelovanje konzervativne zastupnice Fatemeh Alie iz Teherana, koja podržava bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada. Ona od žena zahtijeva da ostanu kod kuće i brinu se oko odgoja djece i da se brinu oko svojih muževa. Alia je podržala donošenje zakona kojim se zabranjuje dragovoljna sterilizacija (druga najpopularnija metoda kontracepcije u Iranu) i zakona kojim je očevima dozvoljeno da se žene s vlastitim posvojenim kćerkama. Zahvaljujući ženskim aktivisticama Alia više nije u parlamentu i sad se kod kuće može brinuti oko svojih obveza, kaže Shojaee.
Rukovanje? Diskvalifikacija!
U aktualnom parlamentu sjedi 17 žena, to je dva puta više nego u prošlom sazivu. U parlamentu ima čak više žena od duhovnih vođa (jedan mandat više): a to se još nikada nije dogodilo od Islamske revolucije 1979. Za zastupnički mandat se kandidiralo 1.234 žena, ali više od polovice kandidatkinja je Vijeće čuvara – diskvalificiralo. Minoo Khaleghi, koja je u parlament izabrana kao treća zastupnica u velegradu Isfahanu, morala je predati svoj mandat zato što se Vijeću čuvara nije svidjelo da se ta političarka na jednom putu u inozemstvu rukovala s jednim muškarcem. Tu odluku nije mogao promijeniti čak ni predsjednik Rohani, koji zahtijeva više ravnopravnosti za žene – posebice u politici.