Trgovina djecom na ulicama Teherana

Na ulicama Teherana, glavnoga grada Islamske Republike Irana, može se kupiti štošta: alkohol, droga, seks, zdravi bubrezi, čak i novorođenčad. "To da se na ulicama Teherena prodaju bebe nije ništa novo. Samo je postalo učestalije. Očajni ljudi ne prodaju samo svoje organe, već i svoju djecu", kaže 32-godišnja aktivistica Šiva Nazar Ahari u razgovoru za Deutsche Welle.

Šiva živi u Teheranu i već godinama se bori za prava žena i djece. Primjećuje da se o toj temi posljednjih mjeseci sve više govori u iranskom društvu: „Ono što je novo je utjecaj društvenih medija i građanskog novinarstva. Sada svatko može prodaju svog djeteta dokumentirati i širiti na internetu."

Sredinom listopada Habibolah Masudi Farid, zamjenik šefa državne dobrotvorne organizacije, potvrdio je ono o čemu se mjesecima piše, ne samo na internetu, već i u ozbiljnim novinama: ima roditelja koji prodaju svoju djecu. Farid dodaje: „To se proširilo na čitavu zemlju." Kao razlog Farid navodi povećano konzumiranje droga, posebno među majkama.

Tržište bebama u blizini rodilišta

Majke ovisnice ili one koje su bez krova nad glavom, kao i prostitutke, prodaju svoju tek rođenu djecu, nedaleko od rodilišta, u centralnom i južnom dijelu grada, kazala je u rujnu Fatemeh Danešvar, iz gradskog vijeća Teherana. Ona je upoznata i s cijenama: za dijete se plaća između 25 i 50 eura. Djecu kupuju prosjačke i narko bande.

"Bebe su često HIV-pozitivne ili i same ovisne o drogama. Mnoge od njih nažalost ne žive dugo”, nastavlja Fatemeh Danešvar. Ona od stanovnika zahtijeva da prosjacima s malom djecom ne daju novac. Umjesto toga građani bi trebali obavijestiti mjerodavne službe. Bahareh iz Teherana ne razumije takav zahtjev: „Svakog dana na ulicama viđam na desetke žena s jako loše obučenom malom djecom ili bebama. Jesu li službe slijepe, da ih mi moramo zvati?" - pita mlada majka u razgovoru za Deutsche Welle. „Ima ih na sve strane."

Mnoge žene beskućnice govore sa snažnim dijalektom, primjećuje Bahareh. „Sve kažu da su u Teheran došle u potrazi za boljim životom, neke s obiteljima, neke bez muževa."

Trgovina drogom: biznis koji cvjeta

Glavni grad Irana, s oko 14 milijuna stanovnika, kao ekonomski centar privlači veliki broj nezaposlenih iz siromašnih dijelova zemlje. Mnogi se brzo razočaraju. Iranska ekonomija stagnira već godinama. Nade da će nakon ukidanja međunarodnih sankcija – nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma 2015. godine – gospodarstvo dobiti novi zamah, do sada se nisu ostvarile. Izvoz nafte je, doduše, u listopadu bio tri puta veći nego u istom mjesecu 2015. godine.

Novi službeni podaci pokazuju koliko je situacija dramatična posebno za mlade koji su u potrazi za poslom. Država bi trebala svake godine otvori 1,2 milijuna novih radnih mjesta, samo da bi na radno tržište uključila mlade ljude. Međutim, otvorena je tek polovica potrebnih radnih mjesta. Ženama je posebno teško. U pojedinim dijelovima zemlje nezaposleno je oko 70 posto žena. Onaj tko dođe u Teheran i ne nađe posao, ide prositi, prodaje svoje tijelo ili ulazi u poslove s drogama.

Trgovina drogom je - i pored smrtne kazne - biznis koji cvjeta. Prema podacima Stožera za borbu protiv droge, dnevno oko stotinu ljudi počne konzumirati drogu, od kojih 70 posto postaju ovisnici. Prema službenim podacima od ukupno 80 milijuna stanovnika, procjenjuje se da ovisnika ima oko tri milijuna, od toga devet posto žena. Broj žena ovisnica se u posljednjih deset godina udvostručio. One prije svega konzumiraju jeftinu sintetičku drogu metamfetamin, poznatu kao „kristalni met". Nakon opiuma to je druga najraširenija droga u Iranu.

Bez povjerenja u nevladine organizacije

„Nije svaka majka ili obitelj koja bebu ili malo dijete nudi na prodaju ovisna o drogama", naglašava Mahud Lotfi iz nevladine organizacije „Za dječja prava" iz Teherana. „Mnoge obitelji su ekstremno siromašne. Očajne su. Prodaju djecu nadajući se da će ona tako imati bolju budućnost. Djeca međutim često završavaju u prosjačkim bandama ili postaju ulični radnici."

Te probleme vlasti nisu u stanju same riješiti, smatra Šiva Nazar Ahari. Aktivistice poput Šive koje se bore za prava žena i djece, vlasti ne toleriraju. Šiva je više puta uhićivana. Zbog "širenja propagande protiv sustava” skoro čitavu 2010. godinu je provela u zatvoru. Nije mogla nastaviti studij. Ipak ne želi odustati. Ona radi samo s nevladinim organizacijama koje su aktivne u najsiromašnijim gradskim četvrtima, koje se zalažu za prostitutke, djecu beskućnike i narkomane.

„Moramo raditi vrlo pažljivo i izbjegavati sve što vlastima ne odgovara. Svaka organizacija koja nije pod vladinim okriljem je nepoželjna. Ali vlada bi nam morala vjerovati. Mi samo želimo pomoći."