Kad je poslodavac Crkva...
26. studenoga 2022
Liječnica i šefica odjela jedne bolnice se razvela i želi se ponovo udati.
Poslodavac joj je zato dao otkaz.
Direktor jednog dječjeg vrtića je u neko doba života doživio promjenu i želi stupiti u istospolnu bračnu zajednicu.
I on je dobio otkaz.
U normalnim okolnostima u Njemačkoj, sud za radno pravo bi trebao jedva nekoliko sekundi da poništi takve otkaze, a vjerojatno bi tu bila i paprena kazna poslodavcu. Ali i u ovim konkretnim slučajevima je poslodavac Crkva: to je crkvena bolnica i crkveni dječji vrtić, a onda je stvar kud i kamo kompliciranija.
Njemačka katolička i evangelička crkva je poslodavac za oko milijun i 300 tisuća zaposlenih, ne samo u institucijama Crkve nego i po zdravstvenim, odgojnim i socijalnim ustanovama koje one vode. A za njih vrijedi „crkveno radno pravo“ i tu se onda poslodavac poziva na njihov posebni status propisan Ustavom pa tako i od zaposlenih traži „kršćanski svjetonazor“ i život u skladu s crkvenim propisima. Razvod, gubitak vjere, čak i problemi s njihovom djecom... Sve to može biti i razlogom dobiti otkaz.
Sami biskupi promijenili propis
Koliko god se mijenjalo radno pravo, niti jedna njemačka vlada se nije usuđivala taknuti ovo vruće pitanje. Utoliko je značajnije što su upravo biskupi njemačke Katoličke crkve konačno odlučili da tako to više ne može ići za njenih 800.000 zaposlenih: „Osnovno područje privatnog oblika života, osobito njihovi odnosi i intimni život, ostaju izuzeti od pravne procjene“, piše u zaključku opsežnog dokumenta analize radnog odnosa u institucijama te crkve. Prevedeno na običan jezik to znači: što se dešava u vlastita četiri zida – i pogotovu u spavaćoj sobi njihovih zaposlenih, to se njih ne tiče.
Zapravo su njemački biskupi još 2015. imali namjeru nešto promijeniti, ali to je brzo pometeno pod tepih. Ovaj put zapravo nemaju drugog izbora, ne samo zbog pritiska zaposlenih nego i što je danas prava ludost dati otkaz jednoj iskusnoj liječnici ili odgajatelju zbog njihovog načina života, a nema šanse niti da tako dobiju nove stručne ljude na radna mjesta.
Vjernici traže promjene
No i pritisak društva – i samih vjernika da se konačno prestane s politikom koja se ne osvrće na realnost je postao prevelik. Prošle godine su zaposleni Katoličke crkve – čak i neki dušobrižnici - izazvali veliku pažnju inicijativom #OutInChurch gdje su javno očitovali svoju homoseksualnost i u tome nisu samo dobili politike nego čak i više crkvenih organizacija. Svima im je bilo jasno da tako mogu dobiti i otkaz, ali raspoloženje se promijenilo. Čulo se i više biskupa koji su objavili kako u njihovoj biskupiji više nitko neće biti otpušten zbog svoje spolne orijentacije.
Mnogo toga se može zahvaliti i Sinodalnom putu, inicijativi njemačke Katoličke crkve otvoreno razgovarati s predstavnicima vjernika i vjerskih organizacija. Koliko god čak i Vatikan taj „njemački put“ promatra sa skepsom, tako je upravo to „motor nužno potrebnih reformi“, kako je izjavio glavni tajnik najviše institucije samih vjernika, središnjeg komiteta njemačkih katolika (ZdK) Marc Frings. „Sasvim sigurno se ne bi stvorila takva dinamika da nije bilo razmjene mišljenja i zajedničkog savjetovanja i odlučivanja vjernika i biskupa i ne bi dovelo do tako brze i tako dobre promjene.“
A što će reći nadležni biskup...
No problem je i u provedbi: ta promjena radnog prava može biti odluka njemačke Biskupske konferencije, ali ostaje pitanje što će konkretno biti učinjeno u svakoj od 27 biskupija Njemačke. Tu ima i iznenađenja kad su neki biskupi - koji se teško mogu svrstati među progresivne kao na primjer u Kölnu ili Passau – izjavili kako će „u najskorije doba“ promijeniti radno pravo za zaposlenike crkve. Ali neki biskupi – na primjer Regensburga ili Augsburga, ne kažu ništa i prije će biti da tamošnji zaposleni tek moraju čekati neka bolja vremena.
Utoliko i župnik fakulteta Würzburga Burkhard Hose i u ovoj odluci vidi još „mnogo prostora za samovolju biskupa". Tako na primjer i u novom radnom pravu za zaposlenike Crkve piše kako razlog za otkaz može biti i „ponašanje neprijateljski nastrojeno prema Crkvi“. Što to konkretno znači – to ostaje na tumačenju nadležnog biskupa.
Jedna od rijetkih iz politike koja je uopće nešto rekla o toj temi je vladina povjerenica za borbu protiv diskriminacije, Ferda Ataman. Ona se zalaže za potpuno ukidanje bilo kakvog „posebnog“ zakona o radu, možda osim ako je riječ o samim svećenicima ili redovnicima. No političari praktično svih njemačkih stranaka o svemu tome – radije šute.
Za Marca Fringsa je to razlog više da upravo sami vjernici onda moraju učiniti više i ustrajati u promjenama crkvenih zakona, propisa i institucija. Za njega, ova promjena zakona o radu pokazuje kako „promjene mogu doći odozdola“.