Je li Grčka što naučila barem u ovom požaru?

Požari na Atiki izgledaju da su pod nadzorom, ali u regiji Arkadije i otoku Eubeje još gori - već deveti dan. Gotovo ništa nije ostalo od gustih šuma drugog po veličini otoka Grčke. Polovina naselja je uništena, mještani su očajni. A još nije niti sredina kolovoza: obično tek u ovo doba počinje sezona ljetnih vjetrova Meltema, koji dodatno povećava opasnost od požara. A ne popušta niti vrućina kakva se jedva pamti.

Zrak je zagušljiv, temperature su 38 stupnjeva u hladu, sve je suho. Golem je strah da će izbiti novi požari, a gotovo da nema nade da će država bolje reagirati nego što je do sada činila. Danima ljudi u očaju prate katastrofalnu kriznu upravu službe civilne zaštite, a srdžba postaje sve veća i zbog nedostatka informacija i na ponašanje vlade.

Tako je glasnogovornica vlade, Aristotelia Peloni nestala iz javnosti još od 20. srpnja, a novinari nemaju kome uopće postaviti pitanja. Čelnik nacionalne službe civilne zaštite, Nikos Hardalias se čitavog tjedna dva puta dnevno pojavljivao na televiziji samo da bi održao monolog, nakon toga bi nestao. Na prosvjed sindikata medija je tek nedavno dopustio da mu se postavi neko pitanje, ali odgovori su sve prije nego jasni.

"Moguće slabosti" biblijskih razmjera

Premijer Kirjakos Mitsotakis se 9. kolovoza doduše građanima ispričao za "moguće slabosti“ u savladavanju ove krize, ali tu ispriku su i građani i oporbene stranke doživjeli neiskrenom. U službenim medijima se rasprava o "mogućim slabostima" još vodi donekle pristojno, ali na socijalnim mrežama već pljušte psovke na premijera i grčku vladu.

Od izbijanja požara je bilo jasno kako vlada svakako želi izbjeći grešku fatalnog požara u Matiju kod Atene prije tri godine kad je 102 osoba izgubilo živote i kako joj je na prvom mjestu spašavanje ljudi. Požar u Matiju je doista bila katastrofa gdje su baš svi - od vatrogasaca i policije pa do tadašnje vlade Syrize - počinili baš sve greške koje su se uopće mogle počiniti.

Ova konzervativna vlada Nea demokratije zato želi te greške izbjeći doista pod svaku cijenu - pa tako opet griješi. Jer sad se odmah evakuira čitavo stanovništvo gdje je ugroženo, čak i tamo gdje stanovništvo može - i hoće sudjelovati u gašenju. Rezultat jest da su do ove srijede (11.8.) poginuli samo jedan vatrogasac i jedan vozač, ali sve ostalo je još gora katastrofa. I to usprkos tome što vjetar zapravo nije osobito snažan, usprkos nadljudskim naporima vatrogasaca i dragovoljaca i usprkos golemoj pomoći iz čitavog svijeta - čak je i vjekovni neprijatelj Turska u Grčku poslala avione, helikoptere, vozila i vatrogasce.

Upravo neviđena šteta

Samo do ove srijede je bilanca zastrašujuća: izgorjelo je gotovo 100 tisuća hektara šume, praktično 12% šumske površine Grčke - i tri puta više nego što je proteklih desetljeća bilo uobičajeno da strada u požaru svake godine. Posljedice su goleme, a mračne su perspektive i poplava kakve bi mogle doći u zimu.

Ali sad se čuju pitanja: gdje su bili grčki "Kanaderi"? Navodno ih ima 19, a čak je i Hrvatska tamo poslala jedan svoj avion za gašenje požara. Avione je jedva vidjelo i pogođeno stanovništvo i novinarske ekipe, a grčki šef Civilne zaštite mrtav-hladan govori u kameru kako vatrogasni avioni nisu mogli letjeti "zbog gustog dima" ili kako su bili negdje drugdje.

Ovog utorka (10.8.) je grčki premijer Mitsotakis nakon kriznog sastanka vlade najavio novu organizaciju službe civilne zaštite. Ubuduće bi u središtu pažnje trebala biti prevencija požara, a ne reakcija kad već gori.

Ali i takve riječi su Grci već previše često mogli čuti: nakon svakog požara tadašnja vlada najavljuje više prevencije i bolju koordinaciju vatrogasaca i šumske službe, a onda odmah zaboravi sve što je obećala. Ili dođe druga vlada i slijedi druge planove.

Dobri savjeti trunu u ladici

Nakon katastrofe u Matiju je tadašnja grčka vlada doista i pozvala stručnjaka za ekologiju požara, direktora Centra za globalni nadzor požara (GFMC) iz Freiburga, Johanna Goldammera. Zatražena je njegova analiza propusta i grešaka, kao i prijedlog suvremenog oblika borbe protiv šumskih požara. Njemački stručnjak je savjesno napisao elaborat i još u veljači 2019. ga predao i grčkom parlamentu i tadašnjem premijeru Tsiprasu i tadašnjem oporbenom vođi i današnjem premijeru Mitsotakisu.

Svi u Grčkoj su tada hvalili prijedloge Goldammera na sav glas, Mitsotakis je čak obećao kako će u šest mjeseci stvoriti novi plan za menadžment u prirodnim katastrofama. Sad je on već dvije godine premijer, a ovog utorka je (opet) obećao da će to učiniti kao i čitav niz premijera prije njega. Tko mu može vjerovati?

Konkretno, on kaže kako namjerava "korjenito" promijeniti službu civilne zaštite, ali već dvije godine se zapošljavaju samo novi policajci - čak i za spornu sveučilišnu policiju. Sve je manje vatrogasaca i lugara, a te su službe ionako pretrpjele žestoke mjere štednje za vrijeme gospodarske krize. Danas ih je malo, a mnogi su već na pragu doba za mirovinu.

"Urbanisti" na djelu?

Povrh svega toga, niti ova, baš kao i sve ostale vlade Grčke jedva obraćaju pažnju na "održiv" razvoj i zaštitu prirode. Nakon svakog požara na tim zgarištima vlada se kune opet zasaditi šumu - kao što uostalom propisuje i Ustav Grčke - ali onda ipak nastane novo naselje. Zato mnogi vjeruju kako i požari nastaju jer su podmetnuti - i vjerojatno u tome ima barem nešto istine. Jer mnogi sudjeluju u tom zločinu.

Zaštita okoliša i klime Grcima nije najveća briga, makar i oni mogu vidjeti ove suše, rekordne temperature i zatopljenje mora. Grčka vlada je namijenila 500 milijuna eura za brzu obnovu pogođenih područja: žrtve mogu zatražiti potporu od 150.000 eura za uništenu ili teško oštećenu kuću, a predviđena je i pomoć do 20.000 eura koje mogu dobiti gotovo odmah.

Pomoć se dijeli preko platforme na internetu bez puno birokracije, a ta stranica bi trebala početi s radom već sljedećeg tjedna. I tvrtkama će se pomoći potporom u iznosu 70% štete koju su pretrpjeli. Za obnovu otoka Eubeje je vlada formirala komitet na čijem je čelu Stavros Benos. Barem to građanima Grčke ulijeva nešto povjerenja: Benos je bio gradonačelnik Kalamate kad ga je 1986. pogodio težak potres i uspio ga je opet osoviti na noge.