"S Kornatskom tragedijom živimo svaki dan"

Tome Belakušić, vatrogasni zapovjednik u Tisnom na Murteru, ovih je dana jako zauzet čovjek. Na vrhuncu protupožarne sezone ne prođe dan bez barem jedne intervencije, a ponekad ih ima i nekoliko. "Malo je vjerojatno da će i ovaj dan proći bez požara", kaže nam 40-godišnji Belakušić koji je u vrijeme protupožarne sezone stalno na nogama.

Vrući kolovoz stresan je za tišnjanske vatrogasce i zbog skore obljetnice tragedije na Kornatima u kojoj je smrtno stradalo 12 vatrogasaca. Čak njih pet su bili iz Tisnog. S posljedicama te tragedije tišnjanski će se vatrogasci, kako nam kažu, nositi dok god su živi. "Ovdje, u Tisnom ta se tragedija osjeća na svakom koraku. U mjestu od 800 stanovnika u jednom danu poginulo je pet mladih ljudi. Posljedice su trajne", objašnjava Belakušićev godinu dana stariji brat Ivica, također vatrogasac u Tisnom.

Jer sa obiteljima svojih stradalih kolega se ne susreću samo jednom godišnje na komemoraciji, nego svaki dan jer i žive s njima. Ninoslav Ključarić, 58-godišnji dobrovoljni vatrogasac iz Tisnog, stoga dvoji treba li uopće na dosadašnji način obilježavati tu obljetnicu: to obiteljima stradalih samo nanosi dodatnu bol.

Što se dogodilo – još se nagađa

U jednoj od najvećih civilnih tragedija u Hrvatskoj 30. kolovoza 2007. godine od 13 vatrogasaca iz Tisnog, Vodica i Šibenika na otoku Kornatu smrtno su stradala šestorica vatrogasaca: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman. Teško su povrijeđeni i Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin i oni su od zadobivenih opeklina preminuli u bolnici. Jedini je preživio Frane Lučić iz Tisnog.

Suočavanje s tom tragedijom opterećuje činjenica da ni danas, unatoč istragama i suđenjima, nisu posve rasvijetljene okolnosti u kojima se tragedija dogodila. Postoje najmanje tri teorije o uzroku smrtonosnog požara. Prema službenoj verziji - u koju mnogi sumnjaju - za vatrogasce je bio koban tzv. eruptivni požar koji je bio rezultat rijetkog prirodnog fenomena izgaranja nehomogene plinske smjese u klancu iznad uvale Šipnate gdje se katastrofa dogodila.

Prema drugoj teoriji, požar je prouzročilo curenje goriva iz spasilačkog helikoptera, a postoji i treće tumačenje prema kojem je požar rezultat eksplozije bombe koju su zrakoplovi NATO-a odbacili tijekom bombardiranja Srbije 1999. godine. Za tragediju je optužen šibenski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica. On je u prvostupanjskom postupku oslobođen, no Vrhovni je sud srušio tu presudu i u tijeku je novo suđenje.

250 tisuća kuna "sudskih troškova" za preživjelog

Frane Lučić, jedini preživjeli, izgubio je proces koji je pokrenuo protiv države i grada Šibenika, tražeći milijunsku odštetu. Odbijajući njegov tužbeni zahtjev, sud je naložio Lučiću plaćanje sudskih troškova od 250 tisuća kuna.

"Istina se vjerojatno nikad neće doznati", rezigniran je Belakušić, itekako svjestan da je rasvjetljavanje svih činjenica osobito važno obiteljima stradalih koje žele doznati, tko je odgovoran za smrt njihovih najmilijih.

Unatoč teškoj traumi, protupožarni sustav mora funkcionirati. Kako kaže Belakušić, požare netko mora gasiti, iako priznaje kako nakon Kornata "nije bilo jednostavno biti vatrogasac". Belakušić je zapovjedništvo u tišnjanskom DVD-u preuzeo prije devet godina, neposredno nakon Kornatske tragedije. Nesreća je rezultirala padom interesa za dobrovoljno vatrogastvo, a time padom broja vatrogasaca.

"Trebalo je nekoliko godina dodatne edukacije da se situacija popravi. Danas možemo biti zadovoljni brojem naših članova, iako nakon tragedije više nema ranije masovnosti", priznaje Belakušić. DVD u Tisnom danas ima dva stalno zaposlena profesionalca, osam sezonskih vatrogasaca, a imaju i dodatne dobrovoljne vatrogasce koje mogu pozvati u slučaju potrebe.

Međunarodna vatrogasna solidarnost

Za razliku od nekih drugih DVD-ova u Hrvatskoj, tišnjanski vatrogasci dobro su opremljeni i to zahvaljujući odličnoj suradnji s lokalnom zajednicom, općinom Tisno. U Hrvatskoj su dobrovoljna vatrogasna društva u nadležnosti općina i gradova koji ih financiraju iz svojih proračuna. No pomoć sa strane uvijek je dobrodošla, što se na poseban način potvrdilo i nedavno kada je u tišnjanskim vatrogascima iz Slovenije stigla vrijedna donacija od dvije tone vatrogasne opreme. To se može prije svega zahvaliti Igoru Marijanu, predsjednik DVD-a iz slovenske Radovljice koji je pokrenuo tu inicijativu.

Marijan je u Tisnom bio na ljetovanju i s plaže je promatrao prelete protupožarnih zrakoplova i dim u zaleđu. Alarmirao je desetak dobrovoljnih vatrogasnih društava u Gorenjskoj u Sloveniji, a čak je i osobno sudjelovao u gašenju požara koji je nekoliko dana kasnije izbio na brdu Gračina iznad Tisnog. "Radi se o još jednom dokazu vatrogasnog zajedništva", smatra Belakušić i dodaje da je donirana opremu iz Slovenije ravnomjerno raspoređena na osam vatrogasnih društava u okolici.

Je li se što naučilo?

Što se u dobrovoljnom vatrogastvu promijenilo nakon Kornatske tragedije? Iako se zakonodavstvo posljednjih godina nije mijenjalo, promijenile su se procedure. Tako više nije moguće da se na gašenje požara upute maloljetnici kao što je to bio slučaj prije deset godina, kada je na Kornatima stradao i 17-godišnji Marko Stančić. Vatrogasci na požarište ne izlaze bez odgovarajuće opreme, što je također bio slučaj s vatrogascima na Kornatima koji su poslani na požarište bez vode kao i bez zdravstvenog pregleda.

"Danas je nezamislivo da u vatrogasni kamion uđe netko tko ne zadovoljava uvjete, a ono što se dogodilo na Kornatima nikad se više ne smije ponoviti", rezolutan je ovaj vatrogasni profesionalac.

Dok smo s njim i njegovim kolegama razgovarali u jednoj tišnjanskoj uličici, građani su ih stalno srdačno pozdravljali, nazivajući ih "našim herojima". U kafiću je njihov račun unaprijed podmiren. No Belakušić se ipak neće u potpunosti složiti s našom konstatacijom da vatrogasci u Hrvatskoj uživaju poseban ugled: "Uživamo poseban ugled, ali samo dok gasimo požar. A kada prođu požari, brzo nas zaborave".