Između šerijata i ruskog zakona

Jako ograničena prava žena, poligamija i sklapanje braka s maloljetnicama, takozvana "ubojstva iz časti" ili pak krvna osveta - to su samo neki od primjera kršenja ruskog prava u pojedinim regijama Ruske Federacije u kojima žive pretežito muslimani. No, predstavnici tamošnje moćne elite toleriraju takvu vrstu kršenja ruskog prava, često uz obrazloženje da se moraju poštivati islamske tradicije.

"Na Volgi, kao i u Tatarstanu i Baškortostanu, šerijatski zakon je nešto što je već odavno prošlost, ali na Sjevernom Kavkazu se zaista primjenjuje", kaže Ahmet Jarlikapov iz moskovskog Instituta za međunarodne odnose. Tako u brdskim područjima Dagestana, pojašnjava on, postoje i šerijatski sudovi čije je suce birala lokalna zajednica. Jarlikapov pojašnjava da rad tih sudaca nadzire jedno vijeće muslimanskih učenjaka. "U pravilu se ti sudovi ograničavaju na sitna kriminalna djela ili svađe između supružnika. Često se tu radi i o podjeli imovine nakon razvoda", kaže Jarlikapov. Ali ti sudovi, kaže taj stručnjak za Kavkaz, nisu kompetentni jer u toj regiji je vrlo malo dobrih poznavatelja islamskog prava.

Pitanja nasljedstva i razvoda

Ljudi često šerijat sami primjenjuju kako bi riješili međusobne konflikte, ali mnoge predodžbe - na primjer one koje se tiču obiteljskog prava - se veoma razlikuju u islamskom i ruskom pravu, kaže pravnica Lejla Džabarova. Ona je muslimanka i radi kao sutkinja u jednom sudu u Moskvi. "U Rusiji dijete nakon razvoda najčešće ostaje kod majke. Ali, prema islamskom pravu dijete može ostati kod nje samo dok se ona ponovno ne uda. Jer očuh važi za stranca s kojim, na primjer, jedna djevojčica ne bi smjela živjeti u istoj kući", objašnjava ta pravnica.

Oprečnosti postoje i kod nasljednog prava. Prema ruskom pravu postoji mogućnost ostavljanja oporuke, ali šerijat to ne predviđa. "Ako u jednoj obitelji ima sinova, onda oni dobivaju najveći dio nasljedstva. Kćeri dobivaju jedan veoma mali dio", kaže Džabarova.

Različit pogled na poligamiju

U suprotnosti s ruskim zakonima je i poligamija koja, pak, prema šerijatskom zakonu nije zabranjena. Ahmet Jarlikapov naglašava da je među ruskim muslimanima mnogoženstvo dosta rjeđe nego što se misli. "To je u velikoj mjeri preuveličano. Samo u Ingušetiji je to doista široko rasprostranjeno. Ali, ni tamo nema više od sedam posto takvih brakova koje ne priznaje ruski zakon. U Dagestanu je taj broj još manji", pojašnjava taj stručnjak.

Teolog Roman Silantjev napominje da se mnogoženstvo događa samo u određenim situacijama. "Kada, na primjer, jedna žena izgubi muža, muškarac ju može uzeti za drugu ženu kako se ne bi sama morala nositi sa svojim problemima. Ja, osobno, za takve slučajeve imam razumijevanje", kaže Silantjev.

Lejla Džabarova dodaje da jedan muškarac može uzeti drugu ženu samo uz suglasnost svoje prve žene. "Ta žena, ako je vjernica, u pravilu pristaje na to. Naravno da ona ne želi ni s kim dijeliti svog supruga, ali ljubav prema Bogu je jača", kaže Džabarova. Ona smatra da je najvažniji uvjet za jedan takav brak da obje žene budu u potpuno ravnopravnom položaju.

Najteže stanje u Čečeniji

U Čečeniji su znatno veći problemi s primjenom islamskog prava nego u drugim većinski muslimanskim regijama Ruske Federacije. "Najteže povrede ruskih zakona se događaju kada je riječ o krvnoj osveti i ugnjetavanju žena", izvještava Jelena Burtina iz humanitarne organizacije za izbjeglice "Civilna podrška". Ona kaže da se mnoge žene koje izbjegnu iz Čečenije obraćaju upravo njoj. Njima tamo prijeti "ubojstvo iz časti" ako ih članovi obitelji optuže za greške. "U Čečeniji se 'ubojstva iz časti' i krvna osveta ne kažnjavaju. Tek nedavno je po prvi put jedan muškarac pozvan na odgovornost zato što je ubio svoju kćerku", kaže ta aktivistica za ljudska prava.

Prema njezinim riječima Kremlj je previše popustljiv prema čečenskom rukovodstvu. Ona je uvjerena da predsjednik Ramzan Kadirov i njegovo okruženje koriste islamske tradicije samo kako bi postigli svoje ciljeve, učvrstili svoju vlast i zataškali napade. "Oni tumače tradicije na svoj način i odbacuju one koje njima ne idu u korist", kaže Burtina.