Izbjeglice u Srbiji nepoželjne

Krajem studenog u Srbiji je pao prvi ovogodišnji snijeg. On je donio radost djeci, stres vozačima i mnogo posla za komunalne službe. Za one koji su u Srbiju došli kako bi ovdje pronašli utočište, a koji još uvijek nisu dobili smještaj, snijeg je noćna mora. Stotine potražitelja azila je bilo prisiljeno spavati pod vedrim nebom. "Ovdje smo stigli u ljetnoj garderobi, a sada smo po ovom hladnom vremenu morali ostati u šumi", kaže 17-godišnji Kamran Ali iz Pakistana u razgovoru za beogradski Kurir. On s tim nije računao, baš kao što nije računao ni sa tim da će domaće stanovništvo u brojnim općinama biti protiv gradnje centra za azilante u njihovim mjestima. "Pobjegli smo od rata, ali i ovdje nas ljudi žele linčovati", kaže Ali i postavlja pitanje: "U čemu smo pogriješili?".

Trenutno se u Srbiji nalazi oko 500 podnositelja zahtjeva za azil, od kojih većina potječe iz Sirije, Somalije, Eritreje, Afganistana i Pakistana. Srbijansko Povjerenstvo za izbjeglice uspjelo je tek početkom prošlog tjedna zbrinuti sve u nužni smještaj. "Vlada se prekasno angažirala", kaže Radoš Đurović iz srbijanske nevladine organizacije Centar za pomoć tražiteljima azila. Đurović kaže kako početak zime ne bi smio iznenaditi jednu državu: „Nama ovdje ostaje kroničan problem smještaja. Za taj problem je javnost davno trebala saznati, a država je trebala proširiti smještajne kapacitete onako kako su to učinile i ostale zemlje u regiji, znajući za krizu u Siriji i veliki priljev izbjeglica iz ove zemlje.“

Razbiti predrasude

Beogradska vlada pokazala se bespomoćnom u svom odnosu prema nasilnim prosvjedima uperenim protiv podnositelja zahtjeva za azilom. Krajem studenog u selu Skela, u blizini Beograda, jedan nužni smještaj za izbjeglice je zapaljen nakon što su prosvjednici barikadama spriječili da tu bude smješteno oko 70 podnositelja zahtjeva za azil. „Nije rješenje da dođu policijske postrojbe i da mi na silu uđemo u naš objekt. Demonstracijom moći sigurno se neće postići prihvaćanje izbjeglica od strane lokalne zajednice – a ti će ljudi ovdje nekako morati živjeti,“ smatra Jelena Marić, iz Povjerenstva za izbjeglice. Povjerenstvo već godinama pokušava iskoristiti napuštenu vojarnu u blizini Mladenovca za prihvatni centar za podnositelje zahtjeva za azilom. No zbog prosvjeda mu to do sada nije krenulo za rukom.

Aktivista Đurović kritizira prije svih političare u mjestima gdje postoje prihvatni centri za ili gdje je njihova gradnja planirana. Đurović kaže da ti političari jeftinim populizmom pokušavaju prikupiti političke bodove. „Lokalni političari u Obrenovcu i Banji Koviljači, šire netrpeljivost prema strancima, neistine i laži. Normalno je da su građani uplašeni. Kada vam jedan lokalni čelnik priča da će stranci donijeti nekakvu epidemiju, da će silovati naše najbliže i da će preplaviti Srbiju – to je jasno širenje ksenofobije i netrpeljivosti i podrivanje javnog poretka. A država uvijek šuti,“ ljuti se Đurović i zaključuje kako u srbijanskom društvu postoji plodno tlo za širenje predrasuda.

Zaboravili da su i sami izbjeglice

Pri svemu tome su problemi izbjeglica u Srbiji sve samo ne nepoznati. Nakon rata, tijekom raspada Jugoslavije, iz Hrvatske je u Srbiju pobjeglo oko 200. 000 izbjeglica. "Žalosno je da upravo brojne bivše izbjeglice sada prosvjeduju protiv tražitelja azila", kaže Đurović. „Devedesetih su bili smješteni u istim kampovima gdje su danas izbjeglice iz Sirije, zatim su ostali živjeti u tom kraju i danas su glavni agitatori u prosvjedima. Uhvatio sam neke od njih za rukav i pitao: 'Kako vas nije sram? Zašto ste tako licemjerni kada ste i vi dolazili tu…'. Nisam dobio odgovor. Mi samo gledamo sebe. Ekonomski problemi su duboki, svatko gleda samo kako da preživi pa zanemarujemo humanost i solidarnost.“

Prosvjednici svoje prosvjede opravdavaju strahom od kriminala, kažu da su samo "zabrinuti građani", a ne i rasisti, te da su stranci u principu dobrodošli. No samo ne u njihovo vlastito susjedstvo. Naši sugovornici međutim naglašavaju da je protiv tražitelja azila u Srbiji podignuto ukupno ne više od 10 prijava, najčešće zbog krađe. S druge strane policija traži stotine srbijanskih građana zbog napada na azilante.

„Bilo je na desetke napada na potražitelje azila – pogotovo u Banji Koviljači – gdje su presretani i gdje su im prelamane ruke i noge. Organizirane grupe su operirale i presretale ljude jer su znale da im stiže veća količina novca preko Western Uniona, novca koji im je potreban da nastave put ka Zapadnoj Europi,“kaže Marić.

Činjenica je da brojni tražitelji azila već nakon nekoliko dana ili tjedana nastavljaju svoj put u smjeru Zapada. Doduše samo u ovoj godini je u Srbiji zahtjev za izdavanjem azila podnijelo više od 4.000 ljudi. No većina tih osoba je već otišla dalje ne čekajući na odgovor. U Srbiji postoji apsolutna sloboda kretanja i ona se prije koristi kako bi se prije svega otputovalo u Mađarsku, a onda dalje u Njemačku ili skandinavske zemlje. U Srbiji izbjeglice ne žele ostati.