Izbjeglički grad u jordanskoj pustinji

Ovdje već godinu dana živi Ibrahim, mladi pekar, koji je s obitelji došao iz Dere. U Siriji je držao obiteljsku pekarnicu a drži je sada i u kampu Saatara. "Kad smo došli, ovdje se dijelila samo gotova hrana. Nije se ništa moglo kupiti, pa ni kruh. A onda je mom bratu pala na pamet ideja da se ponovo počnem baviti pravljenjem kruha. Potom smo u izbjeglički logor prokrijumčarili peći, plin i sve što nam je potrebno za rad pekarnice. Na početku smo imali samo jedan šator UNHCR-a. Prodavali smo pogače i falafel. Sada se posao razvio i imamo ovu pekarnicu", kaže Ibrahim.

Sada šatorsko platno i limene ploče štite pekarnicu od pješčanih oluja. Tanke lepinje i slatku tjesteninu možete platiti u sirijskoj valuti ili jordanskim dinarom. "Tržište se razvilo i posao dobro ide", kaže Ibrahim i pokazuje na pjeskovitu glavnu ulicu, duž koje se nižu radnje: od frizerskog salona pa do malih restorana. Ulica se zove "Champs Elysees" (Elizejske poljane). To je ironična asocijacija na skupu parišku ulicu, jer u glavnoj ulicu u kampu Saatari možete kupiti sve. Tu je na mjestu na kojem do prije godinu dana nije bilo ništa drugo osim pijeska i pustinje, sada podignuto više od 3.000 provizornih radnji. Izbjeglički logor podignut je u srpnju 2012., u nekoliko dana.

Grad ni iz čega

Nijemac Kilian Kleinschmidt iz UNHCR-a, koji je zadužen za brigu o ovom kampu, o ovom čudu od izbjegličkog logora, kaže: "Trebala je godina dana da se ovaj izbjeglički logor pretvori u pravi grad. Sve je to ostvareno inicijativom i poduzetnošću izbjeglica. Riječ je o inicijativama o kojima nismo mogli ni sanjati". Nijemac Kilian Kleinschmidt u Saatari je već šest mjeseci, a prije toga je bio u Somaliji. On je ovdje prije svega naučio biti opušten. To mu treba za rješavanje brojnih problema u kampu. Jer, paralelne kriminalne strukture i nasilje su dugo vremena određivale život u izbjegličkom logoru.

120.000 ljudi živi tamo na devet kvadratnih kilometara. Sirijska granica udaljena je 11 km. Konflikt se osjeća u logoru. Svaki izbjeglica dolazi sa strahotama u koferu. Izbjeglički kamp nije baš bio mjesto za mir i sigurnost. Ali stajalište izbjeglica se promijenio.

Mnogi su shvatili da je kamp sada mjesto na kojem se odvija njihov život. Suradnici UNHCR-a igraju na kartu dijaloga kada je u pitanju rješavanje problema. Puno sukoba izazvano je rivalstvom ali i stresom. Ali izgradnjom infrastrukture poboljšava se njihov život a time smanjuju i napetosti. Tako se asfaltiraju ceste, gradi električna mreža i vodovod i nastaju prave male gradske četvrti. Dnevno se za to utroši 500.000 američkih dolara. Pri tomu izbjeglički logor stalno raste, iako ne tako brzo kao na samom početku. UNHCR svakog dana registrira novih 150 izbjeglica, dok je prije u kamp dnevno pristizalo 3.000 ljudi.