Italija - nakon krize dolaze pitanja

„Ovo ovdje bilo je puno mrtvačkih sanduka, njih 132." Svećenik Marco Bergamelli širi ruke i pokazuje na unutrašnjost grobne kapelice u Bergamu. Još do prije koju minutu na telefonu je djelovao umorno, sada je ovaj 66-godišnjak pun energije. U međuvremenu su u Bergamellijevoj kapelici ponovno postavljene klupe. Premda je većina mjesta prekriveno znakovima upozorenja zbog održavanja razmaka. No mjere opreza nisu potrebne: trenutno se malo koji vjernik uopće usudi otići u crkvu.

Prave dimenzije katastrofe koja je pogodila Bergamo vidljive su tek prilikom obilaska lokalnog groblja. Odmah pored ulaza veliko polje grobova prekrivenih daskama, bez nadgrobnih spomenika. Imena na papirićima pričvršćenima na daske svjedoče o žrtvama. Vidi se da su ukopavanja trebala biti obavljena u najkraćem mogućem roku. "To su korona-umrli", objašnjava Bergamelli.

Krematoriji u regiji rade punim kapacitetom

Od 34.000 žrtava zaraze koronavirusom, koliko ih je zabilježeno u Italiji, 16.000 otpada na sjevernu pokrajinu Lombardiju. Ovdje u Bergamu gotovo da nema osobe koja nije izgubila nekog u širem krugu obitelji ili prijatelja.

Pater Bergamelli se početkom ožujka nalazio na rubu snaga. U njegovoj kapelici su se gomilali mrtvački kovčezi. Vojska je dolazila svakog tjedna i sanduke odvozila na kremiranje u Firencu, Bolonju ili Ferraru jer lokalni krematorij više nije imao kapaciteta. Unatoč tomu se kapelica sve više punila. Pater Bergamelli je na početku još održao jednu misu zadušnicu, no u jednom trenutku je situacija postala nepodnošljiva. "Počeo me obuzimati strah sa svim tim korona-umrlim u kapelici. I počeo se osjećati miris. I ne govorim o mirisu borova i crnogorice na groblju", prisjeća se dušobrižnik.

U Bergamu se više ne iskopavaju svakog dana novi grobovi. Grad se pokušava priviknuti na novu realnost: maske su obvezne posvuda, na ulici pa čak i kada se više od jedne osobe vozi u automobilu. Kafići su ponovno otvoreni, ali uz posebne mjere higijene. U mnogim restoranima se gostima prvo mjeri temperatura.

Potraga za odgovornima

Mnogi se jednostavno žele vratiti starim životima, no ima i onih koji ne mogu samo tako prijeći preko svega što se dogodilo. Jedan od njih je i Stefano Fusco koji je zajedno sa svojim ocem osnovao organizaciju "Noi Denunceremo" ("Mi optužujemo"). Oni prije svega traže odgovor na jedno pitanje: zašto je baš u ovoj regiji moralo umrijeti toliko ljudi?

Stefan Fusco je u epidemiji izgubio djeda. U veljači je pretrpio moždani udar, a tijekom rehabilitacije se zarazio koronavirusom i ubrzo nakon toga preminuo. Posebno je tragična bila situacija za njegovu suprugu, Stefanovu baku: zbog karantene su joj vijest morali priopćiti telefonskim. I tugovati je morala sama, bez obitelji.

Nekoliko dana nakon toga je pokrenuta organizacija "Noi Denunceremo" koja preko društvenih mreža ljudima želi pomoći da prebrode tugovanje i teške trenutke. U međuvremenu na platformi preko 60.000 dijeli iskustva. Mnoge priče, kaže Fusco, su slične. "Mnogi su umrli sami kod kuće. Mnogi su primljeni u bolnice kad je već bilo kasno. Mnogima se moglo pomoći da se interveniralo ranije", kaže Fusco.

Državno odvjetništvo je u međuvremenu pokrenulo istragu koju "Noi Denunceremo" svesrdno podržava. Fusco smatra da krivnju snosi pokrajinska vlada koja je, kako smatra, presporo reagirala i propustila uvesti mnoge zaštitne mjere poput pravovremene izolacije općina Alzano Lombardo i Nembro koje slove kao izvorište zaraze.

Desničarski političar na udaru kritika

Predsjednik lokalne vlade  Attilio Fontana se ne smatra odgovornim. Njemu se predbacuje da su mu profiti bili važniji nego zaštita građana. Političar desno-populističke stranke Lega odbacuje ove optužbe. I odgovornost prebacuje na središnju vladu u Rimu. "Mislim da smo pokušali dati rješenja i to u trenutku kada još nitko nije znao ništa o virusu", kaže Fontana.

Obilazeći groblje Bergama pater Bergamelli je u međuvremenu stigao i do krematorija koji, nakon mjeseci rada punim kapacitetima, sada miruje. Bergamelli govori o velikoj boli građana i nesigurnosti koja vlada. No polako se pojavljuju znakovi normalizacije. I u tom trenutku se žurno vraća u svoju kapelicu pred kojom već stoje parkirana mrtvačka kola.