Različiti pristupi borbi protiv epidemije

Koliko dugo stanovništvo prihvaća ograničenja? Kuha li ispod površine? Zastupnik liberala (FDP) u Bundestagu Marco Buschmann vjeruje da će se osobito velik broj građana iz njemačkog srednje sloja uskoro pobuniti kada primjerice vide da gube posao ili da njihova ušteđevina gubi na vrijednosti.

Ograničavanje sloboda je doduše "trenutno opravdano", kaže Buschmann za Deutsche Welle. No mora se, kako dalje kaže, intenzivno raditi na tome da se pronađu putovi kako bi se shutdown oslabio na medicinski odgovoran način i u konačnici završio. Riječ je, kako on kaže, o pitanju: koja razina opasnosti predstavlja odgovorno djelovanje da bi se vratio djelić normalnosti. Kada je riječ o pitanju kada treba okončati sadašnje stanje drugi ne dijele Buschmanova stajališta. Političar Kršćansko-demokratske unije (CDU) Carsten Linnemann bi gospodarstvo djelomično pokrenuo nakon Uskrsa. Stanje kao u ovom trenutku, po njegovom mišljenju, si ne možemo priuštiti duže od dva, tri mjeseca.

S medicinske strane gledano stručnjaci poput virologa Alexandera Kekule smatraju da je ublažavanje moguće nakon uskrsnih blagdana. Predsjednik Liječničke komore Frank Ulrich Montgomery, s druge strane, smatra da je to najranije moguće učiniti tek u svibnju.

Nijemci su još uvijek strpljivi

Ipak njemačka Vlada o takvim razmišljanjima do sada ne želi ništa znati. "Mi smo tek na početku pandemije i ne smijemo prerano ukinuti nužne mjere", rekao je početkom tjedna ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer. Vlada o ublažavanju mjera želi razmišljati tek kada se broj inficiranih bude udvostručavao najmanje svakih deset dana. Sada se to događa svakih pet dana.

Većini Nijemaca se, izgleda, ne žuri s okončanjem ograničenja. 88 posto ih se, prema anketi instituta Forsa, zalaže za to da ograničenja ostanu tri iduća tjedna. Više od polovice ispitanih su čak za pooštravanje. Do sada međutim nije bilo ispitivanja bi li se složili sa znatno dužim trajanjem ograničenja.

Može još strože

U Italiji, koja je najviše pogođena u Europi, krivulja novih infekcija je ravna. Unatoč tome i unatoč drastičnim mjerama tamo jedva da ima glasova koji se zalažu za ublažavanje mjera. Ministar zdravstva Roberto Speranza sada kaže: "Ne smijemo prve pozitivne signale pomiješati s ukidanjem upozorenja." Španjolska, druga najpogođenija zemlja u Europi, je još jednom pooštrila mjere. Samo osobe koje rade u "bitnim sektorima" sada smiju napustiti kuću. "To tako ne ide! Vlada nas nije pitala za savjet", žali se Antonio Garamendi, predsjednik Udruženja poduzeća CEOE, govori o zastrašujućem scenariju masovnih otpuštanja. Paraliziranjem gospodarstva prijeti opasnost ne samo ekonomske, već i socijalne krize, kaže on.

O povratku u normalnost ni u Austriji nema govora, naprotiv. Vlada prisiljava ljude sada čak i na nošenje zaštitne maske u supermarketu. Bečki list "Die Presse" u tomu vidi "novu normalnost" koja će vjerojatno trajati oko godinu dana.

Švedska je skoro ostala "normalna"

Dvije zemlje su na početku krize krenule nešto drugačijim putem. Kako nizozemski premijer Mark Rutte tako i britanski premijer Boris Johnson su na početku borbu protiv epidemije bazirali na tzv. imunitetu krda. To znači da umjesto da se cijelo društvo ograniči, izoliraju se samo stari i slabi dok se nada da će najveći dio preostalog stanovništva postati imun inficiranjem. Škole su primjerice najprije ostale otvorene. Nakon masovnih kritika da vlade ne mare za žrtve uskoro međutim više nije bilo govora o željenom imunitetu krda. I poziv za okončanjem mjera je izostao u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji vjerojatno zato što su one kasnije uvedene nego u drugim zemljama.

Poseban slučaj u Europi i šire je Švedska. Jer tamo je cijelo vrijeme vladala normalnost – bolje rečeno: relativna normalnost. Restorani su i dalje otvoreni, velik dio škola također. Švedska vlada je doduše sada zabranila posjete staračkim domovima. Inače se oslanja na razum stanovništva. Premijer Stefan Löfven je prošlog tjedna apelirao još jednom na osjećaj odgovornosti Šveđana, ali i dodao: "Ne možemo sve zakonski regulirati i zabraniti."

Pitanje povjerenja

U Njemačkoj ni oni koji najviše upozoravaju ne žele navesti konkretan datum za povratak normalnih odnosa, već navode da to ovisi o medicinskim propisima i odnosu prema koronavirusu. Ali, ono što oni zahtijevaju jest izlazna strategija njemačke vlade.

Hans Michelbach, iz bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), to naziva preliminarnim korakom kako bi se omogućilo strukturirano pokretanje ekonomskog života. On kaže da građani i ekonomija trebaju jasnu perspektivu. Ekonomist Volker Wieland savjetuje vladi da se obrati javnosti: "Može se na osnovi određenih kriterija razjasniti: kako dalje?" To bi, kako on kaže, moglo stabilizirati ekonomsku situaciju i stvoriti povjerenje. I Marco Buschmann zahtijeva od vlade da uradi političku procjenu i da to otvoreno priopći. "Ako nasuprot tome određeni aspekti budu tabuizirani to će dugoročno narušiti povjerenje u politiku."