Islamski vrtić u kojem se govori njemački

Petak je sveti dan. To je također i dan juhe. Abdulkadir, Efe i Yasmin sjede na malim stolicama i režu papriku na komadiće. Danas je na jelovniku juha od paprike i mrkve. I domaći kruh koji je već jučer pripremljen. Praktikantica Ayse i odgajateljice Seyma i Mirela stoje kod peći i kuhaju juhu u nekoliko velikih lonaca. Na obrok čeka 22 gladnih mališana iz devet nacija, u dobi od tri do šest godina. Kat više u jednoj od prostorija sjede djeca i uče turski jezik. Učiteljicu je angažirao turski konzulat. Ona dolazi jednom tjedno u islamski dječji vrtić u Karlsruheu.

Salih se posebno ističe. On bez ikakvih problema prelazi s turskog na njemački i obratno. Druga djeca u ovom vrtiću skoro ravnopravno se služe s arapskim i njemačkim. Salihov otac Mesut Palanci govorio je sa sinom do njegove treće godine isključivo turski. Ovaj 44-godišnjak, koji govori savršenim njemačkim jezikom, predsjednik je udruge koja je otvorila islamski vrtić "Halima" prije skoro 15 godina. On priča da se tada morao boriti protiv mnogih predrasuda. Prije "Halime" u Njemačkoj su postojale samo dvije odgojne ustanove takvog tipa. Jedna od njih je bio dječji vrtić u Münchenu koji je prije nekoliko godina zatvoren zbog radikalizacije.

"Mi nismo škola Kurana"

Ideja za otvaranje islamskog vrtića u Karlsruheu nastala je 1993. godine. Glavni motiv je bila želja da se djeci omogući njegovanje vjerskih tradicija. Osim toga, mnogi roditelji su imali negativna iskustva s drugim vrtićima u kojima, primjerice, djeci često nije bilo omogućena ishrana u skladu s islamskim propisima. Mesut Palanci priča da je udruga za osnivanje islamskog vrtića osnovana 1994, ali da je prošlo još pet godina do samog otvaranja ustanove. Osnivači su tako morali predati koncept, ali nitko nije točno znao što bi u njemu trebalo stajati. Zato su uzeli koncepte katoličkih i evageličkih vrtića, prepisali ih i jednostavno zamijenili primjerice pojam "Isus" s "Muhamedom". Osim toga, morali su zajamčiti da će islam predstavljati samo mali djelić odgojiteljskog rada s djecom. "Mi smo otvoreni za sve. Kod nas nema propovjedi i nitko ne mora učiti napamet citate iz Kurana", kaže Mesut Palanci.

Marion Steck iz Ureda za mlade savezne pokrajine Baden-Württemberg poznaje tu problematiku. Njezin ured izdaje dozvole za otvaranje vrtića. "Mi šaljemo upit pokrajinskom Uredu za zaštitu ustavnog poretka o osnivačima", priča Marion Steck. Time se želi onemogućiti otvaranje ustanova ekstremističkim organizacijama. Ona ističe da je vrtić "Halima" odličan i vrlo popularan među roditeljima, uglavnom muslimanske vjere. Mesut Palanci je razočaran time što nema više prijava kršćanske djece jer smatra da bi miješanje djece raznih vjera bilo dobro za sve, a mogli bi pomoći i suzbijanju straha od islama.

"Pa ona govori njemački!"

Seyma Bozkurt i Mirela Dedajić (na naslovnoj fotografiji s djecom) su od početka u ovom vrtiću. One su turskog i bosanskog podrijetla, ali savršeno govore njemački jezik. Seyma nosi tradicionalnu muslimansku maramu, Mirela ne. No to je djeci svejedno, kaže Seyma i dodaje da se tome ionako pridaje preveliko značenje. Njezina kćerka ide u državni vrtić. Kada je jednom prilikom najavila da će na roditeljski sastanak doći njezin suprug, drugi roditelji su ju pitali: "Govori li on njemački?" Takve stvari ju svaki put povrijede, kaže. Mesut Palanci ju je zaposlio upravo radi marame. On to zove "pozitivna diskriminacija". Ona s maramom ne bi imala šanse za zapošljavanje u državnim vrtićima.

I dok su nekada muslimanske majke što kasnije davale djecu u vrtić, danas se to polako mijenja. Sve više muslimanki želi raditi. Zbog povećane potrebe za godinu i pol će u Karslruheu biti otvoren još jedan vrtić "Halima". U njemu će biti primana djeca od godinu dana starosti nadalje. Zbog toga će možda biti i više prijava kršćanske djece, nada se Mesut Palanci.

A sada je vrijeme ručka. Prije jela se uvijek moli. "Bismillah ar-rahman ar-rahim", tiho izgovaraju djeca i dodaju: "Dobar tek, gospođo Schmitt."