Turski udžbenici na provjeri

Prisega turskoj domovini – u školama u Turskoj to se podrazumijeva. No, u njemačkim učionicama to trenutno uzbuđuje duhove. "Moj cilj je štititi mlađe, poštovati starije, voljeti svoju domovinu i naciju više nego samoga sebe.“ Upravo to učenici iz obitelji turskih doseljenika čitaju tijekom nastave na materinjem jeziku. I to svugdje tamo gdje učitelji turskog jezika koriste udžbenike "Turski jezik i turska kultura“.

Udžbenike je za podučavanje turskog u inozemstvu izdalo Ministarstvo za nacionalno obrazovanje Republike Turske u Ankari. Turska veleposlanstva su besplatno poslala knjige učiteljima turskog jezika, uz obrazloženje da do sada nije postojala jedinstvena knjiga za podučavanje.

Udžbenici se provjeravaju

Za Hassana Tachkalea ovo je samo izgovor: "Postoji dovoljno knjiga i dobrih nastavnih materijala, zato nisam htio koristiti ove knjige“, objašnjava pedagog iz Kölna, koji je u Sindikatu za obrazovanje i znanost u Sjevernoj Porajnji i Vestfaliji zadužen za multikulturalnu politiku. "Očito turska vlast pokušava uvesti svoje školske rituale i u Njemačkoj“, nagađa Tachkale.

Do sada su se ove knjige najviše koristile u školama u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. U ovoj njemačkoj pokrajini svaki učitelj može, uz knjige koje su predviđene nastavnim programom škole, koristiti dodatni nastavni materijal. Nekoliko škola je reagiralo. Sindikat sada traži da se sporne knjige zabrane. Smatra se da su one opasne, jer ugrožavaju integraciju djece iz doseljeničkih obitelji. Stoga su udžbenici sad na provjeri u Ministarstvu školstva.

Tursko veleposlanstvo na upit Deutsche Wellea nije htjelo prokomentirati prašinu koja se podigla oko udžbenika. Umjesto toga, ukazali su na činjenicu da u Njemačkoj nisu dozvoljena dvojna državljanstva. "Oni koji se između 18. i 23. godine života odluče za tursko državljanstvo, prema njemačkim zakonima na žalost gube pravo na njemačko državljanstvo“, rekli su u veleposlanstvu. "Ako se uzme u obzir da će ovi mladi ljudi u budućnosti biti državljani Turske, onda oni naravno imaju pravo učiti kulturu i jezik.“

Optužbe za lažiranje povijesti

Pod ovim se izgleda podrazumijeva i prenošenje određenog viđenja povijesti. U trećem dijelu ove knjige stoji tako da su se Armenci 1915. priklonili Rusima i Englezima i da su pokušali oslabiti Osmansko carstvo. Prema tekstu u ovom udžbeniku, Armenci su se nakon Prvog svjetskog rata potpisivanjem sporazuma odrekli svog teritorija. O protjerivanju i ubijanju više od 1,5 milijuna Armenaca nema niti slova.

"To je doista problematično“, potvrđuje i Barbara Christophe s Instituta Georga Eckerta za istraživanje udžbenika. No, ne iznenađuje je, jer takvo viđenje povijesti, kaže, odgovara načinu na koji se ova tema tretira i u udžbenicima u Turskoj. Čak ocjenjuje pozitivnim da se sukob s Armencima uopće spominje, jer 1990-ih godina se uopće nije niti spominjao u udžbenicima, objašnjava znanstvenica koja se bavi kulturnim fenomenom odnosa prema prošlosti.

Ni njemački udžbenici nisu bez greške

Chistophe dodaje da se kriteriji kojima se u Njemačkoj ocjenjuju povijesni udžbenici ne mogu primjenjivati na ostatak svijeta. Zbog svoje nacionalsocijalističke prošlosti su Nijemci vrlo oprezni u opisu povijesnih događaja. "Ovdje se učenicima odmah servira i određena doza moralne poduke", kaže stručnjakinja za školske udžbenike. Zbog toga učenici ne moraju sami dalje razmišljati o određenoj temi. Christophe pak pozitivnije ocjenjuje britanske udžbenike. "Oni pokušavaju prikazati povijesne dileme, kao i stvoriti razumijevanje za djelovanje osoba u određenom povijesnom trenutku. “ Ovakav način odnosa prema vlastitoj prošlosti mogao bi biti dobar primjer za turske udžbenike, smatra ona.

Ona njemačke udžbenike ne ocjenjuje pozitivno ni po pitanju integrativnosti. U okviru istraživanja se bavila temom migranata i migracija u njemačkim udžbenicima: "U knjigama se mogu naći formulacije koje isključuju djecu s migracijskom pozadinom. Rečenice kao 'muslimani su ljudi kojima je potrebno naše razumijevanje' i danas se mogu naći u njemačkim udžbenicima."

Stoga se Chistophe zalaže da se u raspravi oko spornih turskih udžbenika propita i koje su greške u Njemačkoj napravljene kada je u pitanju integracija. Zabranjivanje udžbenika bi, smatra ona, odaslalo pogrešne signale.